Аль-Ахкаф

O kur’anskim smo skraćenicama govorili na početku sure el-Bekara.

Ovaj Kur’an Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljuje Allah, Silni, Koga niko ne može nadvladati, i Mudri, Koji mudro stvara, upravlja, propisuje…

Uzvišeni je Allah nebesa i Zemlju i ono što je između njih stvorio radi veličanstvenog cilja i velike mudrosti, a ne zarad igre i zabave. Jedan od ciljeva stvaranja nebesa i Zemlje jest to da ljudi spoznaju Gospodara, da Mu robuju i da Mu nikog ravnim ne smatraju, te da postupaju u skladu sa svojom ulogom namjesništva na Zemlji, i to do precizno određenog roka koji je samo Allahu znan. Oni koji poriču Allaha, ne žele povjerovati i okreću se od časnog Kur’ana, ne mare za njega.

Reci, Vjerovjesniče, mekanskim mnogobošcima koji se otuđuju od istine: “Kažite mi, jesu li vaša božanstva i kumiri kojima mimo Allaha robujete išta stvorili na Zemlji? Jesu li stvorili koje brdo ili pak rijeku? Ako jesu, pokažite šta su to stvorili. Ili, imaju li oni udjela u stvaranju nebesa, pa zbog toga zaslužuju da se i njima, pored Allaha, robuje? Donesite mi Knjigu od Allaha koja potvrđuje to što tvrdite ili donesite bar kakav trag znanja, ako istinu govorite da vaša božanstva zaslužuje da im se robuje.”

Niko nije zabludniji niti neznaniji od onog ko, umjesto Allaha, zaziva lažno božanstvo, drveće, kamenje… Oni kojima se mole nikad im se neće odazvati jer su materija neživa i nemoćna, ne čuju, niti poimaju da ih se moli, ne mogu pribaviti nikakvu korist, niti mogu otkloniti kakvu štetu…

Lažna božanstva ne mogu pomoći onima koji im se klanjaju, a k tome, kad ljudi budu sakupljeni radi konačnog obračuna na Sudnjem danu, ista ta božanstva bit će otvoreni neprijatelji svojim obožavaocima, odricat će ih se, proklinjat će ih i negirati da su im se ljudi klanjali.

Kad se kur’anski ajeti, koji su objavljeni Poslaniku islama, sallallahu alejhi ve sellem, kazuju nevjernicima, oni, nakon što čuju njihovo učenje, kažu: “Niko ne sumnja u to da je ovo očita čarolija! Ovo nije objava od Allaha!”

Zar će krivovjerni reći: “Muhammed izmišlja Kur’an, od sebe ga kazuje, a ne donosi objavu od Allaha!” Reci im, Poslaniče islama: “Kad bih izmišljao Kur’an, vi me ne biste mogli zaštititi od Allahove kazne ako bi me Allah htio kazniti. Zar bih se lažući na Boga izlagao Njegovoj kazni?! Allah dobro zna šta zborite o Kur’anu i o meni, Božijem poslaniku. Dosta je da Allah bude svjedok da sam vam dostavio i da se niste odazvali. Ipak, Uzvišeni Allah oprašta grijehe i samilostan je onima koji se kaju.”

Božiji Poslaniče, obrati se mnogobošcima što poriču tvoje poslanstvo: “Ja nisam prvi poslanik kojeg je Allah poslao Svojim robovima, prije mene bilo je poslanika. I ne znam šta će Allah sa mnom i s vama učiniti na ovom svijetu, jer budućnost zna samo Allah, džellešanuhu. Ja sam dužan dostaviti i slijedim ono što mi Svevišnji Allah objavljuje. Ja govorim i činim samo ono što je u skladu s Objavom. Ja, također, jasno i otvoreno opominjem i podsjećam na Božiju kaznu.”

Vjerovjesniče, reci onima koji ne vjeruju: “Recite vi meni šta će biti s vama ako je Kur’an objava od Allaha, a vi ne vjerujete u njega, i dogodi se da neko od sinova Israilovih posvjedoči da je Kur’an od Allaha, kako je i rečeno u Tevratu, pa on povjeruje u časni Kur’an i postupa u skladu s njime, a vi nastavite poricati! Kako sebi činite golemu nepravdu!” Doista, Sveznajući Allah neće zulumćare izvesti na Pravi put.

Oni koji ne vjeruju u Objavu koju je donio Poslanik govore vjernicima: “Da je vjerovanje u Poslanika i njegovo slijeđenje bila odlika i kakvo dobro, mi bismo u tome pretekli siromašne, robove i slabiće.” A, kako pomoću časnog Kur’ana, koji je donio Poslanik, nisu našli Pravu stazu i nisu povjerovali, reći će: “Kur’an je laž koja se prenosi od prvih potonjim generacijama, on je samo izmišljotina naroda drevnih, a mi laži ne slijedimo!”

Prije Kur’ana Allah je, džellešanuhu, objavio Musau, alejhis-selam, Tevrat, kao putovođu sinovima Israilovim da slijede njegova uputstva, i kao milost onima koji postupaju u skladu s njegovim propisima. Kur’an, koji je Uzvišeni Allah Poslaniku islama objavio na arapskom jeziku, opominje one koji sami sebi nanose nepravdu čineći širk i grijehe; on je i ugodna vijest onima koji su dobri vjernici i koji se prema ljudima lijepo odnose.

Oni koji priznaju da je Allah jedini Gospodar i da se samo Njemu može robovati te istraju na pokornosti Allahu i na činjenju dobrih djela neće se bojati predstojećih strahota, niti će tugovati zbog dunjalučkih dobara koje su ostavili iza sebe.

Oni koji objedine ta svojstva jesu stanovnici Dženneta, u njemu će zauvijek boraviti. To će im biti nagrada i počast od Allaha zato što su na dunjaluku činili dobra djela.

Allah je čovjeku oporučio i zadužio ga da čini dobročinstvo svojim roditeljima dok su živi, te da im čini dobročinstvo i nakon njihove smrti, u skladu sa šerijatom. Kad je riječ o dobročinstvu, pogotovu majka polaže pravo na to, jer majka nosi dijete u stomaku tegobno i s bolovima, a s mukom ga i rađa. Trudnoća i dojenje iznose trideset mjeseci. I kad dijete dostigne napon snage i zrelosti, tj. kad napuni četrdeset godina, zamoli Allaha: “Gospodaru, nadahni me da Ti se istinski zahvalim na blagodatima koje si meni i mojim roditeljima ukazao, i da dobra djela radim kojima ćeš Ti biti zadovoljan pomozi mi! I podari mi čestito potomstvo, koje će biti istrajno u vjeri! Kajem ti se zbog hrđavih djela svojih, Tebi se povinujem, Tvojoj se vlasti predajem i dosljedno slijedim Tvoj šerijat!”

Od takvih će ljudi Allah primiti najbolja dobra djela koja su učinili. K tome, oprostit će im grijehe i preći će preko ružnih postupaka, pa ćē ući u Džennet. To je istinito Allahovo obećanje, u njega nema nikakve sumnje; Allah Svoje obećanje ne iznevjerava.

- Međutim, ima i onih koji reknu svojim roditeljima: “Daleko bili! Zar mi govorite da ću, nakon što umrem, biti oživljen iz groba, a već su narodi pomrli prije mene i niko se nije vratio?” No, njegovi roditelji zazivaju Sveznajućeg Allaha da uputi njegovo dijete, govoreći mu: “Teško tebi! Vjeruj u Allaha i Poslanika, slijedi islamske propise! Istina je, zbilja, ono što je Allah obećao, u to nema nikakve sumnje!” Dijete njima međutim odgovori da su to samo priče i izmišljotine prvotnih pokoljenja koje se kazuju iz njihovih knjiga.

Takvi zaslužuju Allahovu kaznu koja će ih neumitno stići, s džinima i ljudima koji su prije njih poricali vjerske istine. Takvi su, zbilja, pravi gubitnici jer su, zbog svojih gnusnih djela, sebe i svoje porodice izgubili kad su otišli u paklenu vatru.

I obje kategorije (jedna će u Džennet, a druga u Džehennem) imat će položaj u skladu s djelima koja činjahu, pa će dobri imati u Allaha stepene u Džennetu, a griješnici će, zbog zla, gorjeti u džehennemskim provalijama. Eto tako će Allah svakom dati upravo ono što je zaslužio, i nikom neće biti nepravda učinjena. Ničija dobra djela Allah neće umanjiti, niti će čije grijehe umnogostručiti.

Oni koji nisu vjerovali u Allaha i poslanike bit će izloženi vatri na Kijametskom danu, te će biti ukoreni: “Odoše vam slasti vaše i minuše naslade koje ste požurili na dunjaluku! O nevjernici, danas ćete prezrenom i sramotnom kaznom biti kažnjeni jer ste istinu oholo odbijali, inatili se, izlazili iz okvira poslušnosti Allahu čineći nevjerstvo i grijehe!”

Vjerovjesniče, spomeni Huda, alejhis-selam, Adova brata po krvi, kad je svoj narod upozoravao na Allahovu kaznu u el-Ahkafu, naselju na jugu Arabijskog poluotoka. Prije i poslije Huda, stanovnicima el-Ahkafa bilo je poslato nekoliko poslanika – i oni su upozoravali na kaznu, pozivali u svjedočenje Allahove jednoće i iskreno robovanje samo Njemu. Hud je rekao svojim sunarodnicima: “Ne povjerujete li i ne budete li samo Allaha obožavali, bojim se da će vas stići kazna i strahote na Danu velikom i kobnom.”

Narod Ad rekao je svom poslaniku Hudu: “Je li nas to hoćeš odvratiti od božanstava kojima se, a ne Allahu, obraćamo? Ako je istina to u što nas pozivaš, učini da nas snađe Allahova kazna…”

Hud, alejhis-selam, odgovori: “Samo je u Allaha znanje o kazni, ja o tome ništa ne znam. Ja vam samo obznanjujem i prenosim Allahovu poslanicu, uspostavljam protiv vas dokaz i upozoravam na kaznu za koju ne znam kad će vas snaći; ali ja doista vidim da ste vi narod neznalački, tim više jer ne znate u čemu je za vas dobro, a u čemu zlo; dobro izostavljate, a zlo činite.”

Nakon što je narod Ad vidio dolazeću kaznu na nebu, istu onu koju su požurivali, a koja je prekrila obzorje pa je izgledala poput oblaka, rekao je: “Ovaj će nam oblak kišu donijeti!” Hud je, međutim, rekao: “Ovo nije kišni oblak, već je oblak koji vam neprijatnost i kaznu nosi, u njemu je strašni vjetar koji sve uništava. Budući da ste požurivali ovo što vam sad dolazi, iskusite kaznu.”

Hud im je kazao da će dolazeći vjetar uništiti ono čemu je Allah, džellešanuhu, odredio uništenje. Poslije uništenja naroda Ad, u njihovu naselju vidjele su se samo prazne nastambe, i ništa više. Eto tako će Allah kazniti svakog nevjernika poricatelja, griješnika.

Allah je, džellešanuhu, narod Ad učinio moćnim davši mu imetak, snagu, potomke i ugled, u onoj mjeri u kojoj to vama nije dao. Allah im je dao uši da čuju, i oči da mogu vidjeti, i razum da mogu prosuđivati, ali oni pomoću toga nisu mogli otkloniti kaznu koja ih je pogodila. Tako su postupili zato što su negirali Allahove ajete. Eto, zbog toga ih je skolila sa svih strana kazna kojom ih je Hud opominjao, a kojoj su se rugali.

Svemogući Allah uništio je i kaznio narode koji su živjeli relativno blizu Meke, kao npr. Ad, Semud, Lutov narod, stanovnike Medjena. Allah im je objasnio raznolike dokaze ne bi li povjerovali.

Pa zašto kažnjenim narodima nisu pomogla njihova božanstva kojima su mimo Allaha robovali i kojima su se umiljavali pomoću ibadeta i prinošenja žrtve? Ona su ih ostavila na cjedilu, izgubila su se iz vida, nisu im pomogla kad im je pomoć bila najpotrebnija. Da lažna božanstva mogu biti zagovornici – laž je i izmišljotina nevjernikā kojom su se obmanjivali.

Spomeni, Vjerovjesniče, kad ti je Uzvišeni Allah poslao nekolicinu džina da slušaju tvoje učenje Kur’ana; kad su tome prisustvovali, rekli su jedni drugima: “Pažljivo slušajte učenje Kur’ana!” A pošto si završio s učenjem, oni su povjerovali u Kur’an i vratili su se svom narodu, opominjući ga da će zaslužiti kaznu ne povjeruje li u Kur’an.

Džini su rekli: “Narode naš, mi smo slušali Kur’an, knjigu koja se poslije Musaa, alejhis-selam, objavljuje poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem! Kur’an, o kojem vam govorimo, potvrđuje prijašnje knjige koje je Allah objavio poslanicima; on izvodi na Pravu stazu (a to je islam) one koji vjeruju u njega i vodi ih u spas.”

Još su im rekli: “Narode naš, odazovite se Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, slijedite ga i povedite se za uputom koju je donio! Učinite li tako, Allah će vam neke grijehe oprostiti i bolne će vas kazne džehennemske zaštititi. Ta kazna neizostavno će vas sustići ne povjerujete li u ono što je on donio i njegovo poslanstvo.”

“Onaj ko se ne odazove poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i ne bude ga slijedio neće Allahu umaći na Zemlji kad ga Allah htjedne kazniti. Usto, on mimo Allaha neće naći zaštitnika koji će ga spasiti od kazne. Oni koji se ne odazovu Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, Allahovu glasniku, u očitoj su zabludi i vrlo su daleko od istine.”

Zar mekanski mnogobošci, koji poriču proživljenje, nisu svjesni Allahove moći i veličine – a On je Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju bez poteškoće i Koji se stvaranjem njihovim, iako su veoma golema, nije umorio? Zar ne znaju da je Allah u stanju mrtve oživiti i pred Sebe ih, radi konačnog polaganja računa, dovesti? To je Allahu lahko, On sve može, On čini šta hoće. Ništa Ga ne može onemogućiti u tome da proživi mrtve.

Nevjernici će na Danu sudnjem biti izloženi vatri i bit će ukoreni: “Zar ova kazna, koju ste vi poricali, nije istina? Je li laž, kao što ste govorili na dunjaluku?” Oni će odgovoriti: “Jest, istina je, tako nam Allaha, Gospodara našeg!” I zatim će im biti rečeno: “Iskusite onda ovu patnju i pržite se u džehennemskoj vatri zato što ste bili nevjernici!”

Božiji Poslaniče, strpljivo podnesi uznemiravanje i poricanje nevjernika griješnih kao što su to strpljivo podnosili odlučni poslanici, Nuh, Ibrahim, Musa i Isa. I nemoj tražiti da kazna što prije stigne one tvoje sunarodnike koji ne vjeruju, jer, kad ih stigne ono čime im se prijeti i kad se suoče s kaznom, učinit će im se kao da su, zbog kratkoće ovosvjetskog života, živjeli samo časak dana. Valja vam znati da je ovaj Kur’an, koji je objavljen poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, upozorenje svim svjetovima, i da će Allahova, džellešanuhu, kazna stići samo one koji su nevjernici i griješnici.