Юсуф 12:81–111

Najstariji brat reče: "Vratite se svom ocu i recite mu: "Tvoj sin je ukrao pa ga je egipatski velikaš pretvorio u roba za kaznu. Mi ti samo prenosimo ono što znamo na osnovu toga što smo vidjeli kraljevu posudu kako biva izvađena iz njegovog tovara. Mi nismo znali da on krade, jer da smo znali ne bismo ti dali zavjet da ćemo ga vratiti."

"A da bi se uvjerio u istinitost našeg govora ti upitaj Egipćane kod kojih smo bili, i upitaj ljude iz karavane sa kojom smo došli i oni će ti reći isto što i mi. Mi, doista, istinu govorimo kada kažemo da je ukrao."

Njihov otac im reče: "Nije tako kako kažete, nije on ukrao, već su vam duše vaše uljepšale da mu spletku priredite kao što ste uradili sa njegovim bratom ranije. Ja ću se lijepo strpiti i samo ću se Allahu žaliti, nadam se da će ih Allah sve vratiti, i Jusufa, i njegovog rođenog brata i njihovog najstarijeg brata. Doista On, Uzvišeni, najbolje zna moje stanje i mudro upravlja mojom sudbinom."

Okrenu se od njih i udalji, a zatim reče: "ـJaka je i velika tuga moja za Jusufom." Crni dio njegovih očiju postade bijel od mnoštva plača za njim. Bio je veoma tužan i zabrinut, ali je to skrivao od ljudi.

Jusufova braća rekoše svom ocu: "Tako nam Allah, oče naš, ti i dalje spominješ Jusufa i patiš za njim da ćeš teško oboljeti ili umrijeti!"

Otac im reče: "Ja se za moju tugu i brigu žalim samo Allahu, i znam za aspekte Allahove blagosti, dobrote i Njegovog uslišavanja molitve onome ko je u nuždi, i Njegove nagrade onome koga je zadesila nedaća, koje vi ne znate."

Njihov otac im reče: "O sinovi moji, idite i saznajte nove vijesti o Jusufu i njegovom bratu, i nemojte gubiti nadu u Allahovo otklanjanje nedaća od Njegovih robova, jer samo nevjernici tako gube nadu, imajući u vidu da oni ne znaju veličanstvenost Allahove moći i skrivene aspekte Njegovih blagodati prema njima."

Oni poslušaše svog oca i odoše tražiti Jusufa i njegovog brata. Kada uđoše kod Jusufa rekoše mu: "Zadesilo nas je teško stanje i veliko siromaštvo, i donijeli smo malo vrijedne stvari, pa nam izmjeri punu mjeru kao što si i ranije radio i udijeli nam preko toga, ili zanemari mahane naše robe. Allah najljepšom nagradom nagrađuje one koji udjeljuju."

Kada je čuo njihov govor, omekša mu srce iz milosti prema njima i otkri im ko je on, rekavši: "Vi znate šta ste učinili sa Jusufom i njegovim rođenim bratom kada ste bili lahkomisleni, pa vam nisu bile poznate posljedice takvog čina."

Oni se iznenadiše i rekoše: "Ti si Jusuf!?" On im reče: "Da, ja sam Jusuf, a ovaj kojeg vidite sa mnom je moj rođeni brat. Allah nam je dao velike blagodati, izbavio nas i spasio i na dunjaluku nas uzdigao. Ko se Allaha boji čineći ono što je On naredio i kloneći se onoga što je zabranio, i strpi se na nedaćama - takav je dobročinitelj, a Allah neće dozvoliti da propadne nagrada dobročinitelja, već će je sačuvati."

Njegova braća mu rekoše ispričavajući se za ono što su mu uradili: "Tako nam Allaha, Allah te je uzdigao nad nama plemenitim osobinama, a mi smo bili nepravedni zbog onoga što smo ti od zla uradili."

Jusuf prihvati njihovo izvinjenje i reče: "Danas vam neće biti korenja i kazne, molim Allaha da vam oprosti, a On, Uzvišeni, je najmilostiviji."

On im dade svoju košulju nakon što su mu rekli šta je bilo sa vidom njegovog oca, i reče: "Odnesite ovu moju košulju, bacite je na očevo lice i ponovo će progledati. I dovedite mi sve članove vaše porodice."

Kada karavana ode iz Egipta i udalji se od naseljenog mjesta, Jakub, 'alejhisselam, reče sinovima i drugima koji su bili kod njega: "Osjećam miris Jusufov! I nemojte reći da sam malouman ili da sam senilan postao, tvrdeći da pričam nešto što ne znam."

Neko od njegovih sinova reče: "Tako nam Allaha, ti si i dalje u tvojoj prijašnjoj obmanjenosti oko Jusufa i mogućnosti njegovog ponovnog viđenja."

Kada glasonoša s radosnom viješću dođe Jakubu, baci Jusufovu košulju na Jakubovo lice, i njemu se vrati vid. Tada on reče svojim sinovima: "Zar vam nisam rekao da ja znam aspekte Allahove blagosti i dobrote koje vi ne znate?"

Njegovi sinovi rekoše ispričavajući se zbog onoga što su učinili Jusufu i njegovom bratu: "O oče naš, traži od Allaha da nam oprosti prethodne grijehe, doista smo bili grešnici i ružno smo postupili sa Jusufom i njegovim bratom."

Njihov otac im reče: "Tražiću od mog Gospodara da vam oprosti, a On, doista, prašta grijehe robova pokajnika i milostiv je prema njima."

Jakub, 'alejhisselam, i njegova porodica napustiše svoju zemlju i otputovaše za Egipat kod Jusufa. Kada uđoše kod njega on prigrli svoje roditelje i reče svojoj braći i njihovim porodicama: "Uđite u Egipat bezbjedni Allahovom voljom. Ovdje vas niko neće uznemiravati."

On svoje roditelje postavi na mjesto gdje je sjedio, a oni i njegovih jedanaest braće mu se pokloniše, pozdravljajući ga. To je bilo poklanjanje iz počasti, a ne sedžda kao vid obožavanja. Time se ispunila Allahova odredba koju je Jusuf,a.s., vidio u snu, i zato Jusuf,a.s., reče svom ocu: "Ovaj vaš pozdrav poklanjanjem je ostvarenje onoga što sam vidio u snu ranije i što sam ti ispričao. Allah je to učinio istinom, i On mi je dobročinstvo ukazao kada me je izbavio iz tamnice i kada je vas doveo iz pustinje nakon što je šejtan pokvario odnos između mene i moje braće. Moj Gospodar je dobrostiv i blag u određivanju onoga što On hoće, i doista On zna stanja Svojih robova i mudar je u upravljanju svime."

Jusuf se zatim obrati Gospodaru svome i reče: "Gospodaru moj, Ti si mi dao vlast Egipta i naučio si me da tumačim snove; Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti Koji si sve ni iz čega stvorio, Ti određuješ moju sudbinu i na dunjaluku i na Ahiretu, pa Te molim da, kada dođe čas moje smrti, umrem kao musliman, i da me pridružiš dobrim vjerovjesnicima, od mojih predaka i drugih mimo njih, u najuzvišenijem dijelu Dženneta."

Spomenuto kazivanje o Jusufu i njegovoj braći Mi ti objavljujemo, o poslaniče, a prije toga nisi o tome ništa znao, jer nisi bio prisutan kada su Jusufova braća odlučila da ga bace u bunar, i kada su spletkarili protiv njega.

Većina ljudi neće biti vjernici ma koliko se ti Poslaniče trudio da povjeruju, pa ne izgaraj od žalosti za njima.

Da su pameti imali povjerovali bi u tebe, Poslaniče, jer ti od njih ne tražiš nikakvu nadoknadu za Kur'an i za ono čemu ih pozivaš. Kur'an je samo opomena čovječanstvu.

Puno je znakova koji ukazuju na Njegovu jednoću, razasutih svuda po nebesima i na Zemlji. Nevjernici pored njih prolaze ali o njima ne razmišljaju i ne uzimaju pouku, već se od njih okreću, ne osvrćući se.

Većina ljudi koji vjeruje u Allaha kao Stvoritelja, Opskrbitelja, Koji oživljava i umrtvljuje, obožava pored Njega kipove i idole, a neki Mu pripisuju dijete. Uzvišen je Allah iznad onoga što Mu pripisuju.

Zar su ovi višebošci sigurni da im neće iznenada doći kazna na dunjaluku koja će ih sve obuhvatiti tako da se neće moći spasiti, ili da neće doći iznenada, pa se neće moći za nju pripremiti i zbog toga nisu vjernici bili?

O Poslaniče, reci onima koje pozivaš: "Ovo je moj put kojem pozivam ljude, sa jasnim dokazom. Pozivam ih ja, a pozivaju ih i moji sljedbenici, oni koji slijede moju uputu i moj sunnet. Slavljen neka je Allah i daleko od onoga što mu pripisuju, a što Mu ne priliči ili je u koliziji s Njegovim savršenstvom. Ja Allahu ne činim širk, nego sam jedan od onih koji samo Njega obožavaju.

O Poslaniče, Mi smo prije tebe slali samo ljude kao poslanike, a nismo slali meleke, i Mi smo tim poslanicima objavljivali kao što i tebi objavljujemo. Ti poslanici su bili iz gradova, a ne iz pustinja, pa ipak su ih njihovi narodi u laž utjerivali, nakon čega smo ih uništavali. Zašto tvoji poricatelji ne putuju po Zemlji pa da razmišljaju o tome kako su skončali prijašnji poricatelji i da pouku uzmu? Uživanje na Ahiretu je bolje za one koji se Allaha boje na ovom svijetu, zar se nećete pameti dozvati, pa da se Allahove kazne pričuvate činjenjem onoga što je On naredio - a najveća naredba je vjerovanje - i kloneći se onoga što je zabranio - a najveća zabrana je višeboštvo.

Mi odlažemo kaznu neprijateljima Naših poslanika kao vid obmane sve dok ne pomisle poslanici da ti nevjernici neće biti uništeni, i dok ne pomisle nevjernici da su ih poslanici lagali prijeteći im kaznom koja čeka one koji poslanike utjeruju u laž - Naša pomoć poslanicima bi stigla i spasili bismo ih zajedno sa vjernicima od uništenja koje će zadesiti poricatelje. Niko ne može prestupnike spasiti Naše kazne kada dođe njeno vrijeme.

U kazivanjima o poslanicima i njihovim narodima - od kojih je i kazivanje o Jusufu i njegovoj braći - pouka je za one koji su zdravim razumom obdareni. Kur'an koji sadrži ta kazivanja nije lažno pripisan Allahu, već je došao kao potvrda prijašnjih nebeskih knjiga, sa detaljnim pojašnjenjem onih propisa koji trebaju biti detaljno pojašnjeni i on je vodilja ka svemu što je dobro, i milost onima koji vjeruju u njega, jer oni su ti kojima Kur'an istinski koristi.