Аль-Бакара 2:202–258

Ti koji mole Allaha za dobro i dunjaluka i ahireta imat će veliku nagradu zbog dobrih djela koja su činili na dunjaluku, a Allah brzo obračunava djela.

I spominjite Allaha izgovarajući "Allahu ekber – Allah je najveći" i "la ilahe illallah – nema istinskog božanstva osim Allaha" u ovim malobrojnim posebnim danima: jedanaestom, dvanaestom i trinaestom zulhidžetu. Ko požuri i napusti Minu nakon gađanja džemreta dvanaestog dana zulhidžeta, ima pravo na to i nema grijeh, jer mu je Allah dao olakšicu, a ko ostane duže, do gađanja džemreta trinaestog dana, ima pravo na to i nema grijeha, taj je učinio ono što je potpunije i u tome slijedi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Sve to važi za one koji su Allahu pokorni na hadžu pa postupaju onako kako im je On naredio i boje Ga se provođenjem Njegovim naredbi i klonjenjem onoga što je zabranio, i uvjereni su da će se samo Njemu vratiti, i da će ih On za njihova djela kazniti ili nagraditi.

O Vjerovjesniče, među ljudima ima munafika čiji te govor na ovom svijetu zadivljuje, pa vidiš da lijepo priča skoro pa da te ubijedi da je iskren i da želi dobro, a ustvari želi da sačuva sebe i svoj imetak. On lažno priziva Allaha za svjedoka da je u njegovom srcu vjerovanje i dobro, a ustvari je žestoki neprijatelj muslimanima.

A kada se okrene i ode od tebe, žurno po Zemlji nered sije, čineći grijehe, uništavajući usjeve i ubijajući stoku, a Allah ne voli nered na Zemlji ni one koji ga čine.

Kada se tom smutljivcu uputi savjet: "Boj se Allaha, poštuj Njegove granice i kloni se onoga što je zabranio", njega sujeta i oholost sprečavaju da se vrati istini, pa još više srlja u grijeh. Takvom slijedi ulazak u džehennem, a grozno je on boravište!

Među ljudima ima vjernika koji su prodali svoj život utrošivši ga u pokornost svom Gospodaru i borbi na Njegovom putu, tražeći Njegovo zadovoljstvo. Allah je puno milostiv i milosrdan prema Svojim robovima.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, uđite potpuno u islam i ništa od njega ne ostavljajte! Ne budite kao sljedbenici Knjige, koji vjerovaše u dio Knjige, a drugi dio porekoše. Nemojte ići šejtanovim stopama, jer vam je on, doista, jasni i otvoreni neprijatelj.

Ukoliko skrenete nakon što su vam stigli jasni dokazi u kojima nema nimalo dvosmislenosti, onda imajte na umu da je Allah snažan i moćan, da su Njegove odredbe i propisi zasnovani na mudrosti, pa ga se bojte i veličajte Ga.

Šta čekaju ovi što slijede šejtanove stope i što su skrenuli sa puta istine? Da li čekaju da im dođe Allah Uzvišeni na Sudnjem danu, onako kako Njemu dolikuje, u tminama oblaka, da im presudi? I da im dođu meleki, koji će ih okružiti sa svih strana? Tada će se Allahova odredba provesti nad njima, i samo Njemu se sve vraća.

O Vjerovjesniče, pitaj potomke Israilove, koreći ih: "Koliko vam je Allah pokazao jasnih znakova i dokaza istinitosti poslanika? Pa ste ih u laž utjerali i od njih se okrenuli?" Ko Allahovu blagodati zamijeni za nevjerstvo i poricanje nakon što je jasno spozna, doista će ga Allah žestoko kazniti, kao i sve nevjernike poricatelje.

Nevjernicima u Allaha uljepšan je dunjalučki život, njegove prolazne ljepote i njegova prolazna uživanja, i oni se ismijavaju sa onima koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan, ali bogobojazni ljudi, koji čine ono što je On naredio i klone se onoga što je On zabranio, bit će na ahiretu iznad ovih nevjernika, kada ih Allah nastani u edenske vrtove. Allah daje ono što On hoće onim stvorenjima kojima On hoće, bez bilo kakvog računa.

Ljudi su bili jedna zajednica, na uputi, u

vjeri svog oca Adema, sve dok ih šejtan nije odveo u zabludu, pa su se podijelili na nevjernike i vjernike. Zbog toga je Allah slao poslanike da pokorne vjernike obraduju onim što im je Allah pripremio iz Svoje milosti, i da upozore nevjernike na žestoku kaznu koju im je Allah pripremio. On je Svojim poslanicima objavio Knjige koje sadrže istinu u koju nema sumnje, kako bi među ljudima sudili kada se raziđu oko onoga što im je objavljeno. Ljudi se nisu razišli oko Tevrata osim dijela jevreja kojima je dato znanje, nakon što su im došli Allahovi dokazi da je Tevrat istina od Allaha, i da se oko njega ne smiju razilaziti. To su oni učinili zbog svoje nepravednosti, pa je Allah uputio vjernike da spoznaju istinu i odvoje je od zablude, Njegovom dozvolom i željom. On upućuje koga On hoće na Pravi put, na put vjerovanja.

Ili ste mislili, o vjernici, da ćete ući u džennet prije nego što vas pogodi iskušenje prijašnjih naroda. Njih je pogađalo teško siromaštvo, pogađala ih je bolest, uzdrmali su ih strahovi, da bi nekada iskušenje bilo toliko jako da su željeli požuriti Allahovu pomoć, pa bi poslanik i vjernici rekli: "Kada će Allahova pomoć?" Ali uistinu, Allahova pomoć je blizu onih koji vjeruju u Njega i na Njega se oslanjaju.

Pitaju te tvoji drugovi, Vjerovjesniče, šta da udijele od svojih raznovrsnih imetaka i u koje svrhe? Odgovori im: "Ono što udijelite od halal-imetka neka bude za roditelje, zatim najbliže rođake shodno potrebi, zatim potrebnim siročadima, siromasima koji nemaju imetka, te putnicima koje je put odvojio od porodice i domovine i nemaju sredstava da se vrate. Koliko god dobra da uradite, o vjernici, bilo malo ili mnogo, doista vam Allah to zna, Njemu ništa od toga nije skriveno, i On će vas za to nagraditi."

O vjernici, obavezna vam je borba na Allahovom putu, iako je ona mrska ljudskoj prirodi zbog toga što u sebi sadrži trošenje imetka i života. Ali možda vam je nešto mrsko, a ono je, u stvarnosti, dobro i korisno za vas, poput borbe na Allahovom putu. Borba, pored velike nagrade, donosi i pobjedu nad neprijateljima i uzdizanje Allahove riječi. Možda nešto volite, a ono je loše po vas, poput ostavljanje borbe na Allahovom putu. To za sobom povlači poniženje i ovladavanje neprijatelja vama. Allah savršeno zna šta je najbolje i šta je najgore, dok vi to ne znate, pa se zato odazovite Njegovoj naredbi, jer u tome je veliko dobro za vas.

O Vjerovjesniče, ljudi te pitaju o propisu borbe u svetim mjesecima: zulkadi, zulhidži, muharemu i redžebu, pa im odgovori da je borba u tim mjesecima veoma ružna stvar kod Allaha, kao što je i ono što su uradili mnogobošci, odvraćajući od Allahova puta, veoma ružna stvar, pa zabranjivanje vjernicima da uđu u Sveti hram, izbacivanje ljudi iz njega, jest kod Allaha gore od borbe u svetom mjesecu, i mnogoboštvo koje čine, veći je grijeh kod Allaha od ubijanja. I mnogobošci će nastaviti da se bore protiv vas, nepravedno, o vjernici, sve dok vas ne odvrate od vaše istinite vjere i vrate u njihovu neispravnu vjeru, ako ikako budu mogli. A onome ko od vas napusti svoju vjeru i umre kao nevjernik, sva dobra djela će mu propasti i skončat će vječno u džehennemu.

Zaista oni koji vjeruju u Allaha i Njegovog Poslanika, i ostavljaju svoje domove čineći hidžru ka Allahu i Poslaniku, i bore se da Allahova riječ bude gornja – nadaju se Allahovoj milosti i Allahovom oprostu, a Allah puno prašta grijehe Svojih robova i puno je milostiv prema njima.

Pitaju te tvoji drugovi, o Vjerovjesniče o hamru (a to je sve ono što opija razum), propisu njegovog konzumiranja i kupoprodaje, o pitaju te o kocki, koja podrazumijeva natjecanje dviju strana, od koje svaka ulaže određeni imetak, pa im reci: "U ta dva postupka nalazi se velika šteta, kako za vjeru, tako i za život na ovome svijetu, poput gubljenja razuma i imetka, pojave neprijateljstva i mržnje, a također ima i mala korist koja se ogleda u dolasku do imetka. Međutim, šteta i negativne posljedice su daleko veći od koristi." Razuman čovjek se udaljava od onoga u čemu je šteta veća od koristi. Ovo pojašnjenje je uvod u zabranu alkohola. O Vjerovjesniče, tvoji te ashabi pitaju i o količini imetka kojeg trebaju davati dobrovoljno, pa im odgovori: "Dajite samo ono što vam je višak." U početku je bilo ovako, a nakon toga je Allah propisao obavezni zekat, koji je vezan za posebnu vrstu imetka i koji se daje posebno određenim kategorijama. Kroz ovu veoma jasnu napomenu Allah vam pojašnjava pravne propise kako biste razmislili.

To je propisano da biste razmislili o onome što vam koristi na dunjaluku i na ahiretu. I pitaju te tvoji drugovi, o Vjerovjesniče, o starateljstvu nad jetimima, kako da postupaju prema njima, da li da svoje imetke miješaju sa njihovim pri njihovom opskrbljivanju, hranjenju, smještaju, a ti im odgovori: "Davanje prednosti popravljanju njihovog imovinskog stanja bez miješanja njihovog imetka sa svojim i bez uzimanja naknade iz njihovih imetaka bolje je za vas kod Allaha i za to vam slijedi veća nagrada, i to je bolje i za njih i njihove imetke, jer im se tako čuvaju imeci. Međutim, ako sa njima učestvujete tako da njihov imetak pripojite svom, radi obezbjeđivanja životnih potrepština i stanovanja, nije vam grijeh, jer su oni vaša braća po vjeri, a braća pomažu jedni druge, i vode računa jedni o drugima. Allah zna ko od vas ima pokvarene, a ko ispravne želje pri miješanju u imetak jetima koji su mu povjereni. Da Allah želi da vam oteža vođenje računa o jetimima, otežao bi vam, ali On Uzvišeni želi da vam olakša u vašem ophođenju sa njima, jer je Njegov zakon izgrađen i zasnovam na olakšavanju. Doista je Allah silan, niko Ga ne može savladati, i doista je On mudar u Svom stvaranju, upravljanju i propisivanju zakona.

O vjernici, nemojte ženiti one koje Allahu druga pripisuju sve dok samo u Allaha Jedinog ne povjeruju, dok ne uđu u islam. Doista je robinja koja vjeruje u Allaha i Poslanika bolja od slobodne žene koja obožava kipove, makar vam se svidjela njena ljepota i privuklo vas njeno bogatstvo. I nemojte udavati muslimanke za mnogobošce! Doista je rob koji vjeruje u Allaha i Njegovog Poslanika bolji od slobodnog čovjeka mnogobošca, makar vam se svidio. Ti ljudi i te žene koji čine širk pozivaju svojim riječima i djelima u ono što vodi u džehennem, a Allah poziva u dobra djela koja vode u džennet i oprost od grijeha, Njegovom dozvolom i dobrotom. On objašnjava Svoje ajete ljudima kako bi iz njih pouku uzeli i po njima radili.

Pitaju te tvoji drugovi, o Vjerovjesniče, od hajzu (menstruaciji, prirodnoj krvi koja izlazi iz rodnice u određenom periodu). Odgovori im: "Hajz je neprijatnost i za čovjeka i za ženu, pa se klonite spolnog odnosa sa ženama za vrijeme hajza, sve dok se ne završi i dok se ne okupaju. Nakon toga možete sa njima imati odnos na način koji je Allah dozvolio, i to dok su čiste i u njihov spolni organ. Doista Allah voli one koji se puno kaju od grijeha i koji se puno čiste od prljavština."

Vaše žene su vaše njive u koje sijete i koje vam rađaju djecu, kao što zemlja rađa plodove, pa sa njima imajte odnos u ono mjesto u koje biva sijanje – spolni organ – onako kako želite. I osigurajte za sebe dobra djela, u koja spada i intimni odnos sa suprugom sa namjerom približavanja Allahu, nadajući se čestitom potomstvu. Bojte se Allaha provođenjem Njegovih naredbi i klonjenjem onoga što je zabranio, u šta spadaju i Njegovi propisi glede žena. I znajte da ćete Ga sresti na Sudnjem danu i da ćete pred Njega stati, kao i da će vam On dati naknadu za vaša djela. O Vjerovjesniče, obraduj vjernike vječnim uživanjem koje će dobiti kada sretnu svog Gospodara i kada vide Njegovo plemenito lice.

Ne činite svoju zakletvu Allahom dokazom za nečinjenje dobrih djela i za nepopravljanje međuljudskih odnosa. Ako se zakunete da nećete činiti neko dobro djelo, vi ipak učinite to dobro djelo i iskupite se za vašu zakletvu. Allah čuje ono što govorite i radite, i On će vam dati naknadu za to.

Allah vas ne obračunava za vaše zakletve koje nenamjerno izgovorite, kao kada neko od vas kaže: "Ne, Allaha mi", ili: "Da, Allaha mi." Za to nije potreban iskup, niti za to ima kazne. Međutim, Allah će vas obračunavati za namjerne zakletve. A On puno prašta grijehe robova Svojih i On je veoma strpljiv i ne žuri da ih kazni.

Oni koji se zaklinju da neće imati intimni odnos sa svojim ženama imaju rok od četiri mjeseca od kad se zakunu. Ovo se naziva "el-ila". Ukoliko u tom roku budu imali odnos sa njima, Allah će im oprostiti tu zakletvu, i On je bio milostiv prema njima kada im je propisao iskup kao izlaz iz ove zakletve.

Ukoliko budu htjeli razvod svojim nastavljanjem bojkotovanja supruga, Allah dobro čuje ono što oni govore, a u šta spada i razvod, i On dobro zna sva njihova stanja i sve njihove intencije, i obračunat će ih za to.

Razvedene žene trebaju čekati tri mjesečna pranja i ne smiju se udavati prije završetka trećeg mjesečnog pranja. Nije im dozvoljeno da sakriju ako su trudne, ako iskreno vjeruju u Allaha i Sudnji dan. Njihovi muževi koji su ih razveli imaju najveće pravo da ih vrate tokom ovog pričeka od tri mjesečna pranja, ukoliko tim vraćanjem žele lijep život sa njima i otklanjanje onoga što je uzrokovalo razvod. Žene imaju prava i obaveze kao što muževi imaju prava i obaveze, shodno običaju. Muškarci imaju jedan stepen više koji se ogleda u obaveznosti vođenja računa o cijeloj porodici i odgovornosti za nju, i posjeduju pravo razvoda, a Allah je Silni kojeg ništa ne može savladati, i Mudri u Svom propisivanju zakona i upravljanju.

Čovjek ima pravo na vraćanje žene nakon prvog i drugog razvoda, tj. ako je razvede pa vrati, te razvede i opet vrati. Kada je drugi put razvede pa vrati, neka je ili zadrži za suprugu i sa njom lijepo živi, ili neka je razvede po treći put, uz lijepo ophođenje prema njoj i ispunjavanje njenih prava. Nije vam dozvoljeno, o muževi, da uzmete išta od vjenčanog dara koji ste dali svojim suprugama. Ukoliko žena bude mrzila svog muža zbog ružnoće u njegovom ponašanju ili izgledu, i smatraju da zbog te mržnje neće ispuniti svoje bračne obaveze, neka svoj slučaj izlože nekom od rođaka ili nekom drugom. Ako se arbitri boje da supružnici neće ispuniti svoje bračne obaveze, nema zapreke da žena sebe otkupi time što će dati imetak (od mehra) mužu da je pusti. To su šerijatski propisi koji razdvajaju između halala i harama, pa ih nemojte prekoračivati. Ko pređe Allahove granice između halala i harama, takav je pravi nepravednik prema sebi, jer sebe vodi u propast i izlaže Allahovoj srdžbi i kazni.

Ako je njen muž treći put razvede, nije mu dozvoljeno da je oženi više, osim ako se ona uda za nekog drugog na ispravan način sa namjerom da ostane u tom braku, a ne da se vrati prvom mužu, i ako taj drugi muž sa njom ima intimni odnos u tom braku. Ukoliko je taj drugi muž razvede ili umre, onda nema grijeha toj ženi da se ponovo uda za prvog muža, sklapajući novi bračni ugovor i određujući novi mehr, pod uslovom da kod njih preovlada mišljenje da će poštovati Allahove zakone u onome što im je obavezno kao supružnicima. To su Allahovi zakoni koje On objašnjava ljudima kako bi naučili Njegove zakone i granice i okoristili se time.

Kada razvedete svoje žene pa se približe kraju pričeka, još uvijek imate pravo na lijep način da ih vratite, ili da ih ostavite do kraja pričeka. Nemojte ih vraćati da biste im naštetili i nepravdu činili, kao što su to radili pagani. To ko radi kako bi im naštetio, takav je sebi nepravdu učinio, jer se izložio grijehu i kazni. Nemojte se igrati Allahovim ajetima, i sjetite se Allahovih blagodati prema vama, a jedna od najvećih blagodati je Njegovo objavljivanje Kur'ana i sunneta. Allah vas na ovo podsjeća kako bi vas podstakao i upozorio, pa bojte se Allaha činjenjem onoga što je naredio i klonjenjem onoga što je zabranio, i znajte da Allah sve zna, da Mu ništa skriveno nije i da će vas nagraditi ili kazniti za vaša djela.

Ako razvede svoje žene manje od tri puta, i završi se njihov priček, nemojte ih sprečavati, o staratelji, da se vrate svojim muževima novim bračnim ugovorom, ako to žele i ako su saglasne sa svojim muževima oko toga. Tim propisom, koji u sebi sadrži zabranu njihovog sprečavanja, opominje se onaj od vas koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan. Takav postupak uzrokuje mnogo dobra za vas, i čistiji je za vašu čast i vaša djela. Allah zna suštinu i rezultate svega, dok vi ne znate.

Neka majke doje svoju djecu cijele dvije godine, za onoga ko želi da ispoštuje cijeli period dojenja. Otac djeteta mora izdržavati majku tog djeteta koja ga doji, a koju je razveo, i mora joj obezbijediti odjeću, shodno onome što je običaj u tom mjestu, bez suprotstavljanja šerijatu. Allah nikog ne zadužuje preko njegovih mogućnosti. Nijednom roditelju nije dozvoljeno da dijete koristi kako bi naštetio onom drugom. Ukoliko dijete nema oca, i nema svoj imetak (kojeg je dobio kao nasljedstvo, poklon i tome slično), nasljedniku djeteta obavezno je isto što i ocu. Ukoliko roditelji djeteta žele odbiti dijete od dojenja prije navršavanja dvije godine, nemaju grijeha u tome, ako to bude nakon što se dogovore i slože oko nečega što je dobro za dijete. Ako, pak, želite da vam djecu doje neke druge žene mimo njihovih majki, nemate grijeha u tome, ako im platite onoliko koliko ste se dogovorili, bez umanjivanja i bez odugovlačenja. I bojte se Allaha činjenjem onoga što je naredio i klonjenjem onoga što je zabranio, i znajte da Allah vidi ono što radite, i da Mu ništa skriveno nije, i da će vas obračunati za djela koja ste činili.

Žena čiji čovjek umre, a nije trudna dužna je čekati četiri mjeseca i deset dana, i u tom periodu joj je zabranjeno da izlazi iz muževe kuće, kao i da se ukrašava ili uda. Kada istekne taj period, nemate grijeha, o staratelji, za ono što one urade, a što im je bilo zabranjeno tokom tog perioda, ukoliko je ono što urade u skladu sa šerijatom i običajem tog mjesta. Allah detaljno zna ono što radite, ništa Mu nije skriveno što tajno i javno govorite i činite, i On će vas obračunati.

Nemate grijeha ako ukažete ženi koja je u pričeku zbog smrti muža ili neopozivog razvoda, da želite stupiti u brak sa njom, bez izravnog ispoljavanja te želje i namjere. Primjera radi, kada bi neko kazao: "Obavijesti me o završetku svog pričeka!" Nemate grijeha ako u sebi krijete želju da se oženite tom ženom nakon njenog pričeka. Allah Uzvišeni zna da ćete o tome misliti jer imate veliku želju za njima, pa vam je dozvolio da putem određenih naznaka, ali ne izravno, iskažete tu želju. Čuvajte se toga da im u tajnosti obećate brak, dok su one još u pričeku, osim ako se radi na uobičajen način. Ne odlučujte se na brak dok traje priček i znajte da Allah poznaje ono što krijete od onoga što vam je dozvolio, ali i od onoga što vam je zabranio, pa se pripazite i ne odstupajte od Njegove naredbe. Znajte da Allah prašta onome ko se pokaje i da je blag pa ne požuruje da vas kazni.

Nemate grijeha ako svoje žene s kojima ste sklopili bračni ugovor razvedete prije nego što sa njima odnos imate, i prije nego što im mehr odredite. Kada ih razvedete u ovakvoj situaciji, nije vam obavezno da im date mehr, već im kao poklon darujte nešto što će im biti utjeha, shodno svojim mogućnostima, bilo da ste bogati ili siromašni. Ovaj dar je pritvrđena obaveza dobročiniteljima, koji dobro čine u svojim djelima i ophođenjima sa ljudima.

Ako razvedete svoje žene prije nego što odnos sa njima imate, a već ste im mehr odredili, obavezno vam je da im date pola tog mehra, osim da vam one halale – ako su razborite – ili da vi, kao muževi, dobrovoljno date cijeli mehr. Da jedni prema drugima budete tolerantni u međusobnim pravima i obavezama bliže je bogobojaznosti i pokornosti Allahu. I ne zaboravite, o ljudi, da jedni prema drugima dobri i tolerantni budete, jer Allah savršeno vidi ono što radite. Zato se trudite u činjenju dobra kako biste postigli nagradu kod Allaha.

Čuvajte namaze tako što ćete ih obavljati potpuno, kako je Allah naredio, i čuvajte posebno srednji namaz – ikindiju. Pred Allahom, u namazu, ponizno i skrušeno stojte.

Ako se budete bojali neprijatelja i tome slično, i ne budete mogli da potpuno obavljate namaz, onda klanjajte hodajući ili jašući na devama, konjima i tome slično, ili kako god možete. Kada se više ne budete bojali, spominjite Allaha raznim vrstama zikra, onako kako vas je naučio, a u spominjanje Allaha spada i obavljanje namaza na potpun način. Također, spominjite Ga zato što vas je On naučio uputi i svjetlosti za koje niste znali.

Oni od vas kojima se primiče smrt, a iza sebe ostavljaju supruge, trebaju za njih oporučiti da im se osigura stanovanje i izdržavanje godinu dana, i da ih iko od vaših nasljednika istjera. To je utjeha za njih i vjernost i poštovanje prema umrlome. Ukoliko one svojevoljno izađu prije isteka godinu dana, vi nemate grijeha za ono što one urade, niti one imaju grijeha za to, bilo da se namirišu ili ukrase. Allah je silan i mudar u Svom upravljanju, propisivanju zakona i određivanju. Većina mufesira smatra da je propis ovog ajeta dokinut ajetom: "Oni od vas koji umru ostavljajući supruge svoje, njihove supruge dužne su čekati četiri mjeseca i deset dana." (el-Bekara, 234)

Razvedenim ženama pripada otpremnina u vidu odjeće, novca ili nečega drugog, kao utjeha nakon što su slomljene razvodom, na lijep način, shodno imućnom stanju čovjeka, bilo da je bogat ili siromašan. Ovaj propis je pritvrđen za one koji se Allaha boje primjenom onoga što je naredio i klonjenjem onoga što je zabranio.

Kao u prethodnom primjeru, o vjernici, Allah vam objašnjava Svoje ajete koji sadrže Njegove granice i propise, kako biste razmislili o njima i radili po njima, pa da postignete hajr i na dunjaluku i na ahiretu.

O Vjerovjesniče, zar do tvojeg znanja nije dospjela vijest o velikom broju ljudi koji su iz svojih kuća izašli, bojeći se smrti zbog zaraze koja ih je zadesila ili nekog drugog raloga? To je bila skupina potomaka Israilovih, te im je Allah rekao: "Umrite", pa su svi pomrli, i nakon toga ih je proživio kako bi im objasnio da je sve u Allahovim rukama i da oni sebi ne mogu pribaviti koristi niti od sebe odagnati štetu. Doista Allah ljudima daje puno blagodati, ali većina ljudi je na njima nezahvalno.

O vjernici, borite se protiv Allahovih neprijatelja, pomažući Allahovu vjeru i uzdižući Njegovu riječ, i znajte da Allah čuje ono što govorite i da dobro zna vaše namjere i vaša djela, i da će vas za to obračunati.

Ko je taj ko će učiniti ono što čini zajmodavac, pa da udijeli svoj imetak na Allahovom putu sa lijepim nijetom i drage volje, pa da mu se to mnogostruko vrati. Allah umanjuje ili uvećava opskrbu, zdravlje i sve ostalo,onome kome On hoće, shodno Svojoj mudrosti i pravdi, i samo Njemu ćete se vratiti na ahiretu, pa će vas On za djela vaša obračunati.

O Vjerovjesniče, zar do tebe nije doprla vijest o uglednicima među potomcima Israilovim nakon Musaa, alejhis-selam, kada su rekli svom vjerovjesniku: "Postavi nam kralja da se uz njega borimo na Allahovom putu", pa im njihov vjerovjesnik reče: "Ako vam Allah naredi borbu, možda ćete odbiti da se borite na Allahovom putu?" Oni rekoše, poričući to njegovo mišljenje: "Kakva prepreka bi nas mogla zaustaviti pa da se ne borimo na Allahovom putu, premda postoje razlozi koji od nas iziskuju borbu? Naši neprijatelji su nas istjerali iz naših domova, i porobili su naše sinove, i želimo se boriti da povratimo naše domove i spasimo naše zarobljenike!" Ali, kada im je Allah propisao borbu, okrenuli su se od toga i njihovo obećanje je ispunio samo mali broj njih. Allah dobro zna nepravednike koji se okreću od Njegove naredbe i koji krše zavjet dat Njemu, i On će ih kazniti za to.

Njihov vjerovjesnik im je rekao: "Allah vam Taluta postavlja za kralja da se borite pod njegovom zastavom." Njihovi uglednici rekoše, osuđujući takav odabir i protestvujući protiv njega: "Kako da nam on bude kralj, a mi smo preči da vlast imamo? On nije potomak kraljeva i nije mu dato veliko bogatstvo kojim bi se pomogao u vladanju!" Njihov vjerovjesnik im reče: "Allah ga je odabrao nad vama i dao mu veliko znanje i veliku tjelesnu snagu. Allah daje Svoju vlast kome On hoće, shodno Njegovoj mudrosti i milosti. Allah je veliki darovatelj, daje šta On hoće kome On hoće, i zna šta ko zaslužuje među Njegovim stvorenjima."

Njihov vjerovjesnik im reče: "Znak da je on stvarno odabran da bude vaš kralj je to što će vam Allah dati kovčeg – koji su Israelićani veličali i koji im je oduzet – u kojem se nalazi smiraj i ostaci onoga što je ostavila Musaova i Harunova porodica, poput Musaovog štapa i nekih ploča od Musaove objave. Doista vam je u tome jasan znak ako ste istinski vjernici."

Kada je Talut izašao sa svojom vojskom iz grada, rekao im je: "Allah će vas iskušati rijekom, pa ko popije iz nje nije na mom putu, i takav neće sa mnom ići u bitku, osim onog ko u nuždi uzme gutljaj svojom rukom, a ko ne popije iz nje jest na mom putu i ići će s mnom u bitku." Svi su pili, osim malog broja njih koji se strpio iako su bili jako žedni. Kada je Talut prešao rijeku sa vjernicima, neki njegovi vojnici su rekli: "Mi danas nemamo nikakve šanse protiv Džaluta", ali tada oni koji čvrsto ubjeđenje u susret sa Allahom rekoše: "Koliko malobrojnih vjerničkih skupina pobijedi mnogobrojne nevjerničke skupine, Allahovom dozvolom i pomoći!" Pobijedili su zbog svog vjerovanja, a ne svojom brojnošću. Allah je sa strpljivima, i On ih pomaže.

Kada su izašli pred Džaluta (Golijata) i njegovu vojsku, obratiše se Allahu dovom: "Gospodaru naš, obaspi naša srca strpljenjem, učvrsti naše stope da ne bježimo i da ne budemo poraženi, pomozi nas Svojom snagom i pomoći nad narodom nevjerničkim."

Oni ih, Allahovom dozvolom, poraziše, i Davud ubi njihovog vođu Džaluta, i Allah mu dade vlast i vjerovjesništvo, i nauči ga raznovrsnom znanju kojem On htjede. Allahu mu je objedinio potencijale i za dunjaluk i za ahiret. Da nije Allahovog zakona da jedne ljude suzbija drugima, nastao bi potpuni nered na Zemlji tako što bi pokvarenjaci njome potpuno ovladali. Međutim, Allah je puno blagodaran prema svim stvorenjima.

To su Allahovi jasni ajeti koje ti navodimo, o Vjerovjesniče, koji su sebi sadrže istinita kazivanja i pravedne zakone, i doista si ti poslanik Gospodara svih svjetova.

Ti poslanici koje smo ti spomenuli – neke od njih smo odlikovali nad drugima sa aspekta Objave, sljedbenika i stepena samih poslanika. Nekima od njih se Allah direktno obraćao, poput Musaa, alejhis-selam, neke od njih je uzdigao na najviše stepene, poput Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poslat svim ljudima, kojim je zapečaćeno vjerovjesništvo, i čiji je umet odlikovan nad drugim umetima. Isau, sinu Merjeminom, dali smo jasne mu'džize koje ukazuju na njegovo vjerovjesništvo, poput oživljavanja mrtvih i liječenja gubavih i od rođenja slijepih, i pomogli smo ga Džibrilom, alejhis-selam, u izvršenju Allahove naredbe. Da je Allah htio da se ljudi koji su došli nakon poslanika i kojima su jasni dokazi došli međusobno ne ubijaju, ne bi se ubijali, ali su se oni razišli i podijelili, pa su neki bili vjernici, a drugi nisu. I da je Allah htio da se međusobno ne ubijaju, ne bi se ubijali, ali Allah postupa kako On hoće, shodno apsolutnoj pravdi i savršenoj mudrosti.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, udjeljujte dio raznovrsnog halal-imetka kojim smo vas opskrbili prije nego dođe Sudnji dan! Na Sudnjem danu neće biti trgovine kojom će čovjek steći ono što mu koristi, niti će biti prijateljstva koje mu može pomoći u teškim trenucima, niti posrednika koji će od njega štetu odagnati ili mu korist pribaviti, osim nakon što Allah dozvoli onome kome On hoće i kime je On zadovoljan da bude zagovornik. Nevjernici su istinski nepravednici, zbog nevjerstva u Allaha Uzvišenog.

Nema božanstva koje zaslužuje da bude obožavano osim Allaha Jedinog, Posjednika savršenog života, Održavatelja koji je apsolutno neovisan, Koji opstoji sam o Sebi, dok sva stvorenja opstoje o Njemu, On ih u egzistenciji održava, i nijednog trena ne mogu bez Njega. Njega ne obuzima ni drijemež ni san zbog savršenstva Njegovog života i postojanja i održavanja svega. Sve na nebesima i na Zemlji pripada samo Njemu, i niko se kod Njega ni za koga neće moći zauzimati osim nakon što mu to On dozvoli i njime bude zadovoljan. On zna sve što je bilo i sve što će biti, a stvorenja mogu znati od onoga što On zna samo onoliko koliko im On da da znaju. Božiji Kursi – to je mjesto Njegovih stopala – obuhvata nebesa i Zemlju, iako su nebesa i Zemlja prostrani i veličanstveni. Njemu nije teško čuvanje nebesa i Zemlje, On je uzvišen u Svom Biću, Svojoj dostojanstvenosti i Svojoj moći i snazi, veličanstven je u Svojoj vlasti.

Niko ne može biti prisiljen da prihvati islam, jer je to istinita, jasna vjera, pa nema potrebe da se iko prisiljava. Ispravnost se jasno razlikuje od zablude. Ko uznevjeruje u lažna božanstva, koja se obožavaju pored Allaha, i odrekne ih se, a povjeruje u Allaha Jedinog, takav se uhvatio za vjeru najčvršćom vezom koja će mu biti spas na Sudnjem danu. Allah čuje ono što Njegovi robovi govore, zna njihova djela i shodno tome će ih obračunati i naknadu im dati.

Allah čuva one koji vjeruju, upućuje ih na Pravi put, pomaže ih, i izbavlja ih iz tmina nevjerstva i neznanja na svjetlo vjerovanja i znanja. Što se tiče nevjernika, njihovi "zaštitnici" su sudruzi i idoli koje su Allahu pripisali, koji su im nevjerstvo uljepšali, i koji su ih izveli iz svjetla vjerovanja i znanja i uveli u tmine nevjerovanja i neznanja. To su stanovnici Vatre, u kojoj će vječno boraviti.

O Vjerovjesniče, da li si vidio nešto čudnije od smjelosti silnika koji se raspravljao sa Ibrahimom, alejhis-selam, o Allahovom gospodarenju i o Allahovoj jednoći? To je uradio zato što mu je Allah dao vlast pa se on uzoholio, i Ibrahim mu je objasnio svojstva svog Gospodara rekavši: "Moj Gospodar je Onaj Koji oživljava i usmrćuje stvorenja." Silnik prkosno reče: "Ja oživljavam i umrtvljujem tako što ubijem koga hoću i pomilujem koga hoću." Nakon toga mu je Ibrahim, alejhis-selam, dao veći dokaz rekavši: "Moj Gospodar Kojeg obožavam čini da Sunce izađe na istoku, pa ti učini da izađe na zapadu." Silnik se zbunio i ušutio, jer je pobijeđen dokazom. A Allah nepravednike ne upućuje da krenu Njegovim putem, zbog njihove nepravde i oholosti.