Аль-Анбия

Ljudima se bliži čas polaganja računa za djela koja čine na ovom svijetu, a oni žive bezbrižno, ne pripremaju se za Veliki dan, okreću leđa i zabavljaju se.

I ne kazuje im se ništa od časnog Kur’ana što ih iznova podsjeća na ahiret, a da iste te ajete ne slušaju ali im se rugaju i zabavljaju se; ne slušaju ih radi toga da opomenu prihvate.

Srca nevjernikā sasvim su nemarna u pogledu Kur’ana kojeg čuju, odvraćena su pomoću neistine i naklonjena slijeđenju strasti. Jednom, kurejšijski nevjernici sastali su se i šapatom rekli da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, samo čovjek, da se ni po čemu ne razlikuje od drugih ljudi. Zatim su rekli da je časni Kur’an, koji mu je objavljen, vradžbina i dodali: “Zar ćete povjerovati u Kur’an, a vidite da je čarolija, i zar ćete slijediti čovjeka poput vas?”

Na to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, samo rekao: “Moj Gospodar zna šta oni šapatom govore. On zna sve što se govori i na nebesima i na Zemlji. On čuje riječi Svojih robova i zna šta oni rade, te će im dati adekvatnu naknadu."

Oni vode diskusije u pogledu onoga što se Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, objavljuje. Neki kažu da se radi o zbrkanim snovima koji nemaju značenja, neki tvrde da ga on izmišlja, da je pjesnik. Govorili su: Ako je istina što govori neka nam donese kakvo nadnaravno djelo kao što su to činili i prijašnji poslanici, poput Musaovog štapa ili Salihove deve.

Nisu povjerovali stanovnici gradova, prije ovih predlagača, kojima su njihovi poslanici čuda donosili, nakon što su to tražili i dobili kao što su tražili, pa zar će mekanski mnogobošci povjerovati ako im Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, donese čudo?

I prije Vjeronavjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, Allah je samo ljude kao poslanike slao, a ne meleke, i objavljivao im je. Zato pitajte, o mekkanski bezbožnici, sljedbenike Knjige, jevreje i kršćane, ako to ne znate!

Allah, džellešanuhu, nije poslanicima dao osobinu da žive bez hrane, nego su kao i ostali ljudi. I nije im dao da vječno žive na ovom svijetu, smrtnici su kao i ostali ljudi.

Kasnije je Svevišnji Allah ispunjavao obećanje koje je dao vjerovjesnicima i pomagao im protiv nasilnika poricatelja koji su bili ogrezli u grijehu i prevršili svaku mjeru zla.

Allah vam je objavio ovaj Kur’an, u kojem je slava vaša, i ponos vaš, i uspjeh na ovom i budućem svijetu – ako ne zaboravite njegove poruke i ako budete prema njemu postupali.

Mnogo je bilo bezbožničkih sela i gradova čiji su stanovnici, ne vjerujući, sami sebi nasilje činili, pa ih je Svevišnji Allah uništio, a poslije njih druge narode doveo.

Kad bi nevjernici osjetili da im se bliži kazna, da će ih sustići Allahova srdžba, počeli bi bježati iz svojih domova.

I bili bi pozvani, rugajući im se: “Kuda bježite? Vratite se, živite udobno i zabavljajte se u svojim stanovima! Možda će vas neko upitati nešto o vašem dunjaluku.”

I oni bi, priznajući svoj nemar i grijehe, odgovorili: “Teško nama, propast nam predstoji! O, kako smo ne vjerujući u Allaha, ne zahvaljujući Mu i ne spominjući Ga, sami sebi nasilje učinili!”

I tako bi kukali, propast prizivajući i priznajući da su bili nevjernici, sve dok Svevišnji Allah na njih ne bi spustio Svoju kaznu, pa bi izgledali kao žito požnjeveno, nepomični i nemoćni.

I znajte da Allah, džellešanuhu, nije stvorio nebo i Zemlju za igru i zabavu, već ih je stvorio zarad goleme mudrosti i uspostave dokaza da Allah sve može učiniti.

Da smo htjeli imati suprugu i dijete, to bismo uzeli od samih Nas, ali Mi to ne činimo, jer nam ne dolikuje.

Svemogući Allah pomoću istine koju objavljuje Svome Poslaniku suzbija laž nevjernika i ona u potpunosti nestaje. A bezbožnici koji govore da Allah ima družicu i dijete, imat će strašnu kaznu u paklenoj vatri jer iznose goleme neistine o Jednom Jedinom, a to Njemu ne priliči.

Samo Uzvišenom Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji, On stvara i upravlja. Meleki, Allahu bliska stvorenja, ne zaziru od ibadeta niti im ibadet dosadi.

Meleki spominju Gospodara i zahvaljuju Mu noću i danju, besprekidno, ne malaksavaju u tome.

Mušrici obožavaju kumire, a ne Svevišnjeg Allaha, i pored toga što oni ne mogu mrtve oživiti. Kako onda mogu obožavati nekoga ko je nemoćan u tom pogledu?!

Da na Zemlji i nebesima postoje drugi bogovi koji imaju moć kao što je Allah ima, poremetio bi se red i nastala bi katastrofa u svemiru, zbog njihove borbe oko vlasti. Nemoguće je da postoje istinski bogovi mimo Allaha, On je Gospodar Arša veličanstvenog. Pa neka je uzvišen i slavljen Allah, Gospodar svjetova, i vrlo visoko iznad onog kako o Njemu govore nevjernici da ima ortake!

Jedan od dokaza da je Allah, džellešanuhu, jedini Stvoritelj i jedini Bog jest to što Ga niko ne može pitati niti će biti pitan o Svojim odredbama, a stvorenja će biti pozvana na odgovornost za svoja djela i pitana o njima.

Zar bezbožnici pored Allaha uzimaju bogove koje obožavaju!? Reci im, Božiji Poslaniče: “Podastrite ispravan bjelodan dokaz da lažni bogovi kojima robujete zbilja zaslužuju da ih se obožava! Ni u ovom Kur’anu, koji mi se objavljuje, ni u prijašnjim objavama nema dokaza da se pored Allaha smije robovati bilo kome drugom. Dakle, čime ćete poduprijeti svoju tvrdnju?” Pa ipak, nevjernici čine širk iz neznanja i slijepog slijeđenja svojih predaka, i zbog toga se otuđuju od istine i negiraju je.

Prije tebe, Allahov Poslaniče, Allah, džellešanuhu, nije poslao nijednog poslanika, a da mu nije objavio: “Svevišnji Allah jedini je Bog, Koji nema saučesnika, samo Njemu može se robovati, pa Mu robujte, iskreno Mu vjeru ispovijedajući!”

Zato što tvrde da su meleki Božije kćeri, bezvjerci govore: “Milostivi Allah ima dijete!” Neka je hvaljen Allah i vrlo visoko iznad onog kako o Njemu govore neznalice! Meleki su Allahova stvorenja, a nisu Njegove kćeri. Meleki su Allahu, džellešanuhu, veoma bliski položajem i Njegovi robovi poštovani.

Meleki su poslušni Allahu, ne govore ništa i ne čine ništa dok im to Allah ne dopusti. Oni se ne suprotstavljaju Njegovim naredbama.

Sveznajući Allah savršeno zna šta su meleki radili prije i šta će uraditi u budućnosti. Oni se zalažu za nekog tek pošto im to Milostivi Allah, džellešanuhu, dozvoli, samo za onog čijim je djelima On zadovoljan. Meleki su bogobojazni i zbog toga se čuvaju, te Mu se ne suprotstavljaju u onome što naredi ili zabrani.

Pod pretpostavkom da neki melek rekne da je on, pored Allaha, bog, bio bi kažnjen u paklenoj vatri. To je kazna svakom čovjeku koji sām sebi čini nasilje smatrajući da postoji neko Allahu ravan, to je kazna svakom čovjeku koji sebi pripisuje Božija svojstva, a ne pripadaju mu.

Zar ne znaju bezbožnici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina koju ništa nije razdvajalo, pa s neba nije kiša padala, i da ih je Svemogući Allah, Svojom moći i snagom, razdvojio i zatim učinio da pomoću kiše, koja pada s neba, raste raznovrsno bilje na Zemlji? I zar ne znaju da Svevišnji Allah od vode sve živo stvara? Pa hoće li bezbožnici, koji poriču Allahovu moć i jednoću, povjerovati u Njega i samo Njega obožavati?

Svemogući Allah stvorio je na Zemlji nepomične planine koje služe zato da se ne poremeti ravnoteža Zemlje, i po njima je stvorio široke puteve, ne bi li ljudima bilo lakše kretati se tamo gdje imaju namjeru da idu.

Allah je stvorio i nebesa golema bez stupova, svod koji pokriva Zemlju, i drži ga da ne padne, kao što ga čuva od šejtana. Međutim, nevjernici su nemarni, okreću se od svih ovih bjelodanih znamenja i očitih dokaza kao što su Sunce i Mjesec.

Allah je Onaj Koji je stvorio noć da bi ljudi u njoj počivali i odmarali se, i stvorio je dan da bi u njemu privređivali i trudili se, i stvorio je Sunce da bude izvor svjetlosti danju, i stvorio je Mjesec da svijetli noću. I Sunce i Mjesec imaju preciznu putanju od koje nimalo ne odstupaju.

Allah, džellešanuhu, nije odredio da prije tebe, o Poslaniče, ijedan čovjek vječno živi; ako ti umreš, zar će ovi poslije tebe vječno živjeti? Nikako!

Svako biće, vjernik ili nevjernik, okusit će smrt. O ljudi, Mi vas na dunjaluku ispitujemo i na kušnju stavljamo kroz zaduženja, dajući vam i dobro i zlo. Nakon smrti Nama ćete se vratiti i Mi ćemo vam za vaša djela adekvatnu naknadu dati.

Kad bezbožnici vide Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, rugaju se i govore: “Evo ovo je čovjek koji huli vaše bogove!” Rugajući se tebi oni poriču Allahova znamenja, negiraju časni Kur’an koji im je objavljen i okreću se od vjerovanja i poriču darovane blagodati. Budući da su krivovjerni objedinili sva ružna svojstva, njih treba huliti.

Allah, džellešanuhu, stvorio je čovjeka od žurbe, pa, nestrpljiv, požuruje stvari i ne može dočekati. Zbog toga nevjernici požuruju Allahovu kaznu, a On im je obećao je da će im pokazati kaznu koju požuruju. Kako će brzo doći ono što se mora dogoditi, nema potrebe da se požuruje.

Nevjernici koji poriču proživljenje, požuruju kaznu rugajući se: “Kad će već jednom Sudnji dan, kojim nam prijetite ti i vjernici koji su s tobom, Muhamede, ako je istina da će se uopće dogoditi?”

Da bezbožnici koji poriču proživljenje znaju kakva ih stravična kazna čeka u paklenoj vatri kada je ne budu mogli otkloniti od lica svojih niti leđa svojih, i kada ne bude pomagača koji će im patnju moći otkloniti, a da to znaju, ne bi ustrajali na poricanju i inatu, i ne bi požurivali da ih snađe kazna.

Oni ne znaju kada će ih paklena kazna snaći, jer ona će doći iznenada i neće je moći zaustaviti, niti će im biti odgođena kako bi se pokajali i milost dobili.

Ako ti se tvoj narod rugao, Poslaniče, u tome nisi izuzetak. Tako je bilo i sa drugim poslanicima. Oni koji nisu vjerovali i prije Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, rugali su se svojim poslanicima, pa je Svevišnji Allah dao da njih, nevjernike, stigne kazna kojoj su se rugali onda kad su ih poslanici njome zastrašivali.

Allahov Poslaniče, reci onima koji požuruju kaznu: “Osim Milostivog Allaha, niko vas ne može sačuvati i zaštititi, noću i danju,od kazne.” Ali ipak, oni koji ne vjeruju okreću glave, otuđuju se od časnog Kur’ana i nemaju na umu to da ih može stići kazna. Okrenuli su leđa, nemarni su i ne razmišljaju, jer su neznalice i bezumnici.

Mogu li božanstva kojima se klanjaju višebošci odbraniti svoje obožavaoce od Naše kazne? Ta božanstva kojima robuju ne mogu nimalo sebi pomoći, a kamoli da mogu pomoći kome drugom. Zaista, kipovi neće moći uzeti svoje obožavaoce u okrilje svoje zaštite i pažnje, te ih sačuvati od kazne u džehennemu.

Mi smo nevjernicima dali uživanje, a i njihovim precima blagodati mnoge smo dali, kako bismo ih postepeno ka kazni odveli. Vrijeme im se oduljilo pa ih je to obmanulo i nastavili su u svome nevjerstvu. Zar ovi koji su obmanuti i koji kaznu požuruju, ne vide da mi Zemlju s krajeva njenih umanjujemo, tako što vladamo njenim stanovnicima i pokoravamo ih, pa da iz toga pouku uzmu, kako im se ne bi desilo isto ono što se desilo i drugima?! Oni nisu pobjednici, nego gubitnici.

Poslaniče, reci nevjernicima: “Ja vas podsjećam na kaznu ovim Kur’anom, veličanstvenom knjigom, koji mi se objavljuje!” Ali nevjernici ne čuju kur’anske ajete onako kako ih čuju oni koji ih prihvataju, pa se oni upravo zato i otuđuju od Objave. Njima ne koristi zastrašivanje Allahovom kaznom.

O Poslaniče, kada bi ove koji požuruju kaznu, samo jedan njen dio dotakao, kazali bi: Propali smo, jer smo bili nepravedni, činili smo širk, i poricali istinu koju je donio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.

Na Dan ustanuća, Allah, džellešanuhu, postavit će ispravnu vagu radi vaganja dobrih i hrđavih djela, pa Gospodar nikom neće krivo učiniti dodavši mu grijeh ili mu pak oduzevši dobro djelo. Ako trudbenikovo djelo, bilo ono dobro ili hrđavo, bude teško koliko zrno gorušice, Allah ga neće zanemariti nego će za njega nagradu ili kaznu dati.

Allah, džellešanuhu, objavio je Musau i Harunu Tevrat, pomoću kojeg je rastavio istinu od neistine, dozvoljeno od zabranjenog i bio je svjetlo upute onima koji su se bojali Allaha i bili na Pravoj stazi.

To su oni koji imaju na umu da ih Sveznajući Allah vidi, vjeruju Ga iako Ga ne vide, i koji se boje kazne i polaganja računa na budućem svijetu.

Ovaj Kur’an, koji je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljen, pouka je onima koji slijede njegova uputstva, on donosi golemu korist i blagoslov, pa zar ga vi, o mnogobošci, poričete i ne slijedite, a u njemu su bjelodani i nepobitni dokazi?

Plemeniti Allah uputio je Ibrahima, alejhis-selam, još dok je dječak bio i dao mu da čini djela kojima je On zadovoljan. Allah je dobro znao da poslanik Ibrahim zaslužuje da bude izabran i odlikovan.

Kad se Ibrahim, alejhis-selam, obratio svom ocu Azeru i svom narodu: “Kakvi su ovo kumiri koje ste napravili i kakvi su ovo kipovi koje ste isklesali, a kojima se neprestano klanjate?”

Oni odgovoriše: “Odrasli smo gledajući kako im se naši preci klanjaju, pa im se, evo, i mi klanjamo.”

Ibrahim im reče: "Vi i Vaši preci koje slijedite u jasnoj ste zabludi i skrenuli ste s pravog puta."

Ibrahimovi sunarodnici upitaše: “Govoriš li ti to istinu ili neistinu iznosiš kako bi nam se narugao."

“Ne govorim neistinu niti vam se rugam”, odgovori poslanik Ibrahim, alejhis-selam. “Vaš je Gospodar Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje iz ničega, On je jedini Bog. Ja sam svjedok da je istina ovo što govorim. Oni kojima se klanjate, a ne Allahu, nemaju baš nikakva udjela u stvaranju nebesa i Zemlje.”

“I tako mi Svevišnjeg Allaha, čim se udaljite, ja ću skovati spletku protiv vaših kumira i udesit ću ih”, nagovijestio je Ibrahim, alejhis-selam, svojim sunarodnicima.

I zaista, Ibrahim porazbija sve kipove u komadiće, a ostavi najvećeg kipa, da bi mu se mnogobošci mogli obratiti pitajući ga ko je to uradio.

Vrativši se, mnogobošci zatekoše kipove porazbijane i jedni druge zapitaše: “Ko li učini ovo bogovima našim? Onaj ko je ovo uradio nesumnjivo je nasilnik, prevršio je granicu u zlu.” Rekli su tako, jer su smatrali da se kipovi trebaju veličati i da se ne smiju skrnaviti.

Neki od onih koji su čuli Ibrahimovu, alejhis-selam, prijetnju, rekoše: “Čuli smo jednog momka, Ibrahim se zove, da vrijeđa i nipodaštava naše bogove. Vjerovatno je on to uradio.”

Velikodostojnici mnogobošci povikaše: “Dovedite Ibrahima pred narod, neka prizna svoje nedjelo i neka se dokaže njegova krivica na temelju iskaza svjedokā!”

Doveli su Ibrahima, alejhis-selam, i upitali ga, nadasve negodujući zbog njegova ponašanja: “Jesi li ti, Ibrahime, porazbijao naše bogove?”

Međutim, Ibrahim, alejhis-selam, osramotio ih je, sve, dokazavši da su nerazumni i maloumni, a njihovi bogovi nemoćni. Rekao im je: “Nisam ja porazbijao vaše bogove, to je učinio najveći kip među njima. Upitajte njih, svoje bogove, ako u njima ima života pa mogu govoriti!”

Kada su malo bolje promislili o svojim postupcima, bilo im je jasno da njihovi kipovi ne mogu donijeti ni korist ni štetu. Oni su, dakle, bili nepravedni kada su pored Allaha, njih obožavali.

No, u njima se probudila oholost, nisu se odrekli neistine nego su cijelu stvar izokrenuli pa su se protiv poslanika Ibrahima, alejhis-selam, pozvali na dokaz koji, zapravo, pobija njihov stav, a ne njegov. Rekli su mu: “Kako nas upućuješ da upitamo kipove, a oni, kao što dobro znaš, ne govore?!”

Osuđujući ih, Ibrahim, alejhis-selam, upita: “Zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate kipovima koji vam, ako ih obožavate, ne mogu nikakvu korist donijeti, kao ni sebi samima, a niti mogu sami sebe zaštiti?”

“Teško vama! Daleko bili, vi i vaši kipovi kojima robujete, a ne Uzvišenom Allahu, koji niti štete niti koriste!”, reče Ibrahim. “Zar nećete razmisliti o ogavnosti toga šta radite, pa da se Pravim putem uputite?”

Pošto je poslanik Ibrahim, alejhis-selam, pomoću jasnih i nepobitnih dokaza pobijedio nevjernike u raspravi, oni protiv njega upotrijebiše silu i prevlast. Povikaše: “Osvetite svoje bogove i neka oni pobjednici budu, pa spalite Ibrahima u vatri!”

Međutim, Svemogući Allah spasio je Svog miljenika Ibrahima od vatre; njoj je zapovjedio da postane hladna i da bude spas Ibrahimu, pa mu se ništa nije dogodilo.

Nevjernici su htjeli ubiti poslanika Ibrahima, alejhis-selam, ali je Allah, džellešanuhu, njih učinio gubitnicima, uništio je njihovu spletku, pobijedio ih i ponizio.

Allah, džellešanuhu, spasio je Ibrahima i Luta, koji je povjerovao u Ibrahimovo poslanstvo i slijedio ga, nakon čega ih je iz Iraka premjestio u Šam, blagoslovljenu zemlju s obilnim plodovima i brojnim dobrima, zemlju vjerovjesnikā.

Svevišnji Allah poklonio je Ibrahimu sina Ishaka, nakon što ga je molio da mu podari dijete, i još i unuka Jakuba uz to; sva trojica bijahu Allahu poslušni, čestiti i dobri.

Svevišnji Allah učinio je da Ibrahim, Ishak i Jakub budu uzor ljudima, pozivaju u poslušnost Allahu i postupaju u skladu s Njegovim vjerozakonom, i objavio im je da čine dobra djela, namaz obavljaju onako kako ga treba obavljati i zekat daju, pa su oni sve te Allahove zapovijedi izvršavali na najbolji način i bili su ponizni spram Uzvišenog Allaha.

Allah, džellešanuhu, dao je Lutu poslanstvo, korisno znanje i mudrost, u riječima, postupcima i suđenju među ljudima. Gospodar ga je spasio od stanovnika Sodome, čiji stanovnici, zločesti i neposlušni Svevišnjem Allahu, činjahu ogavna djela i razvrat.

Mi smo njemu ukazali Našu milost kada smo ga spasili od kazne koja je zadesila njegov narod. On je bio dobar rob, sprovodio je Naše naredbe i ostavljao ono što mu je zabranjeno.

I spomeni, Poslaniče, vjerovjesnika Nuha, alejhis-selam, kad je davno prije Ibrahima i Luta zavapio pa mu se Allah, džellešanuhu, odazvao na vapaj i spasio njega i vjernike s njime od golemog iskušenja i potopa.

Svemogući Allah pomogao je Nuhu, alejhis-selam, protiv njegovih sunarodnika koji su poricali Njegove ajete. Oni koji su utjerivali u laž Nuha, alejhis-selam, bijahu nadasve poročni, i Gospodar nebesa i Zemlje sve ih je potopio.

I spomeni, Allahov Poslaniče, vjerovjesnika Davuda i njegova sina Sulejmana kad su sudili o usjevu što su ga noću opasle ovce jednog čovjeka. Sveznajući Allah bio je svjedok njihovu suđenju i Njemu ništa nije promaklo.

Mi smo dali da Sulejman shvati dato pitanje, a ne Davud, njegov otac. I jednom i drugom dali smo vjerovjesništvo i znanje o vjerskim propisima. Brda smo potčinili Davudu, a i ptice, pa su ta stvorenja slavila Allaha kada Ga je i on slavio. Mi smo u stanju da darujemo razumijevanje, znanje i da stvorenja potčinimo jedna drugima.

Davuda smo, a ne Sulejmana, podučili pravljenju pancira koji štite vaša tijela od oružja i oruđa. O ljudi, da li ste zahvalni na toj blagodati?

A vjerovjesniku Sulejmanu Allah, džellešanuhu, potčinio je jake vjetrove koji su puhali prema Šamu, blagoslovljenoj zemlji zbog vjerovjesnika koje je tamo slao, zemlji raznovrsnih plodova i dobara. Allah, džellešanuhu, sve zna i ništa Mu nije skriveno.

Potčinio mu je Allah i šejtane koji su zarad njega ronili morem i vadili bisere i drugo, bavili se gradnjom. Allah im je, Svojom snagom i moći, omogućio da to mogu činiti. Allah je nad njima bdio, Njemu ništa ne može promaći.

Allahov Poslaniče, spomeni vjerovjesnika Ejjuba, alejhis-selam, kojeg je Allah, džellešanuhu, iskušao gubitkom porodice i imetka te teškom bolešću; on se strpio i nadao se Allahovoj nagradi, obraćajući se Najmilostivijem da otkloni nevolju koja ga je snašla.

I Plemeniti Allah uslišio je njegovu dovu, iz Svoje dobrote i samilosti, te mu je dao mnogostruko više nego što je imao članova porodice i djece, da bi Ejjub, alejhis-selam, bio uzor svakom nevoljniku u strpljivosti i poniznom obraćanju Allahu, Koji naposlijetku otkloni nevolju.

I spomeni, o Poslaniče, Ismaila, Idrisa i Zulkifla, koji su strpljivo izvršavali vjerske naredbe i sustezali se od vjerskih zabrana, te hrabro podnosili udarac sudbine.

Allah ih je uveo u okrilje Svoje milosti i pažnje, učinio ih vjerovjesnicima i dao im džennet, zato što su čineći dobra djela, a sustežući se od nevaljalih bili dobri i odani Allahu, javno i tajno.

Spomeni i vjerovjesnika Zunnuna, Junusa b. Mettaa, koji je napustio svoj narod, bez Allahove dozvole, nakon što mu se sunarodnici nisu htjeli odazvati na poziv u islam! Zunnun je pomislio da ga Allah, džellešanuhu, neće dovesti u nepriliku i da ga neće kazniti zbog toga što je napustio svoj narod. Međutim, Mudri Allah doveo ga je pred nevolju: učinio je da ga proguta kit, pa je Junus, alejhis-selam, u trima tminama: tmini mrkle noći, tmini mora i tmini utrobe kita kajući se zavapio: “Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, ja sam zaista bio jedan od zulumćara!”