Аш-Шуара 26:102–202

Te će na koncu zaključiti: “O, kamo sreće da imamo drugu priliku, eh, da se možemo vratiti na dunjaluk, pa da vjerujemo u Allaha!”

U ovom kazivanju o poslaniku Ibrahimu, alejhis-selam, i ružnom završetku poricatelja nalaze se znakovi, pouke i poruke onima koji imaju razuma, pa ipak većina onih koji su čuli ovo kazivanje ne vjeruje.

Poslaniče, Gospodar tvoj, zaista je silan, te se osvećuje Svojim neprijateljima; samilostan je prema pokajnicima.

Nuhov, alejhis-selam, narod proglašavao je lažnim svog poslanika Nuha, nije vjerovao u njegovo poslanstvo i samim time negirao je i sve ostale poslanike.

Kad je Nuh, alejhis-selam, svojim sunarodnicima rekao: “Šta vam je pa se ne bojite Allaha i ne odustanete od obožavanja lažnih kipova?”

“Zaista, Allah me je poslao vama kao poslanika pouzdanog da ponesem emanet vjere i dostavim vam poslanicu, bez dodavanja i bez oduzimanja”, kazao je Nuh, alejhis-selam, svojim sunarodnicima.

“Zato se Allaha bojte izvršavajući vjerske naredbe, a sustežući se od vjerskih zabrana”, Nuh reče. “I meni poslušni budite u onom što vam zapovijedam i u onom što vam zabranjujem!”

I kazao je poslanik Nuh svojim sunarodnicima: “A ja ne tražim od vas nikakvu nagradu ni nadoknadu za trud koji ulažem u dostavljanju vjere, mene će Allah, Gospodar svega što postoji, nagraditi.”

“Zato se Allaha bojte izvršavajući vjerske naredbe, a sustežući se od vjerskih zabrana”, Nuh reče. “I meni poslušni budite u onom što vam zapovijedam i u onom što vam zabranjujem!”

Međutim, Nuhovi sunarodnici rekoše: “Zar ćemo povjerovati u to u šta nas pozivaš, kad te slijede najprezreniji i najmanje ugledni ljudi među nama? Među tvojim sljedbenicima nema ugledne gospode i prvaka!”

Nuh im odgovori: “Ja nisam odgovoran za poslove kojima se bave vjernici koji me slijede! Ja nisam poslat kao onaj ko će bilježiti njihova djela.”

Oni će pred Allahom, Koji zna ono što tajno i javno čine, račun položiti, a ne preda mnom. Kad biste znali istinu, ne biste takve odvratnosti govorili!

“A ja neću od sebe tjerati pravovjerne udovoljavajući vašem zahtjevu kako biste povjerovali”, reče poslanik Nuh, alejhis-selam.

I reče naposlijetku: “Ja sam samo onaj kojeg je Allah, džellešanuhu, poslao da javno, otvoreno i odano upozori na Allahovu kaznu.”

Nuhovi sunarodnici rekoše: “Ne prestaneš li, o Nuhu, pozivati u islam, sigurno ćemo te grditi i kamenjem sve do smrti gađati!”

Čuvši tu prijetnju, Nuh, alejhis-selam, uputi dovu Svemogućem Allahu protiv svog naroda: “Allahu, Gospodaru moj, moj me narod zaista u laž utjeruje, ne vjeruje u objavu koju sam od Tebe donio!”

“Allahu, Gospodaru moj”, zamolio je Znalca svih tajni poslanik Nuh, “zato Ti između njih i mene po pravdi presudi – spasi monoteiste iskrene, a uništi nevjernike bezbožne; zbog njihove ustrajnosti u zabludi, a spasi mene i vjernike koji su uz mene!”

Tako je Allah, džellešanuhu, spasio poslanika Nuha, alejhis-selam, uslišavajući mu molitvu, i vjernike koji su bili uz njega u lađi, prepunoj ljudi i raznih životinja.

A zatim je Sveznajući Allah potopio sve one koji nisu vjerovali u Nuha, alejhis-selam.

U kazivanju o Nuhu, alejhis-selam, spasenju njega i njegovih sljedbenika vjernika, te u uništenju onih koji nisu vjerovali bjelodani su znakovi i očiti pokazatelji ljudima, a većina onih koji su čuli ovo kazivanje nisu povjerovali nego su ostali nevjernici.

Poslaniče, Gospodar tvoj, zaista je silan, te se sveti Svojim neprijateljima; samilostan je prema pokajnicima.

Narod Ad poricao je Allahove poslanike tako što je lažnim smatrao svog poslanika Huda, alejhis-selam.

Spomeni kad Hud, alejhis-selam, svojim sunarodnicima reče: “Šta vam je pa se ne bojite Allaha i ne odustanete od obožavanja lažnih božanstava?”

“Zaista, Allah me je poslao vama kao poslanika pouzdanog da ponesem emanet vjere i dostavim vam poslanicu, bez dodavanja i bez oduzimanja”, kazao je Hud, alejhis-selam, svojim sunarodnicima.

“Zato se Allaha bojte izvršavajući vjerske naredbe, a sustežući se od vjerskih zabrana”, Hud reče. “I meni poslušni budite u onom što vam zapovijedam i u onom što vam zabranjujem!”

I kazao je poslanik Hud svojim sunarodnicima: “A ja ne tražim od vas nikakvu nagradu ni nadoknadu za trud koji ulažem u dostavljanje vjere, mene će Allah, Gospodar svega što postoji, nagraditi.”

Zatim ih je upitao: “Šta vam je, zar na svakom visu gradite nepotrebne, ni na ovom ni na onom svijetu korisne, palate s kojih posmatrate ljude?”

“I podižete visoke dvorce i utvrde kao da nećete nikad umrijeti ostavljajući ovaj svijet iza sebe”, upozorio je Hud svoje sunarodnike.

“A kad nasrćete i kažnjavate, ubijate ili preko svake mjere udarate, silno, grubo i nepravedno, bez imalo sažaljivosti i milosti”, kazao je.

“Zato se Allaha bojte izvršavajući vjeronaredbe, a sustežući se od vjerozabrana”, opet je naglasio poslanik Hud, alejhis-selam, “i meni poslušni budite u onom što vam zapovijedam i u onom što vam zabranjujem!”

“Čuvajte se srdžbe Onog Koji vas dariva raznovrsnim, brojnim blagodatima koje vidite!”, rekao je Hud, alejhis-selam.

“Bojte se Allaha, Koji vam dariva stoku, i Koji vam djecu dariva!”, podsjetio ih je na Allahovu dobrotu.

“Bojte se Gospodara svjetova, Koji vam dariva zelene, prelijepe, guste bašče, s mnogo različitih stabala i plodova, i Koji daje da kroz vaše boravište teku potoci s pitkom vodom!”, kazao je Hud.

Naposlijetku je rekao: “Sunarodnici moji, zaista strahujem za vas od nepodnošljive kazne na Sudnjem danu!”

Međutim, Hudovi, alejhis-selam, sunarodnici na to rekoše: “Savjetovao ti ili ne savjetovao – nama je svejedno: nećemo te slušati, nećemo te prihvatiti kao poslanika, nećemo se odreći ovog što ispovijedamo!”

“Preci naši, djedovi i očevi, vjerovali su upravo u ovo u šta mi vjerujemo. Ovako su oni postupali, ovako su se oni ponašali”, dodali su.

A zatim su konstatirali: “I neće nas Allah na muke staviti!”

No, ipak, oni su nastavili poricati Huda, alejhis-selam, svog poslanika, pa ih je Allah, džellešanuhu, uništio pomoću strašnog, hladnog vjetra. U uništenju naroda Ad nalaze se pouke za one kojima je do pouke, a većina njih ne vjeruje.

A Gospodar tvoj, zaista je silan, pa uništava Svoje neprijatelje, a milostiv je spram onih koji se kaju.

Narod Semud poricao je poslanike tako što je proglašavao lažnim poslanika Saliha.

Kad je Salih, alejhis-selam, svojim sunarodnicima po krvi, rekao: “Šta vam je pa se ne bojite dragog Allaha i ne odustanete od obožavanja lažnih kipova?”

“Zaista, Allah me je poslao vama kao poslanika pouzdanog da ponesem emanet vjere i dostavim vam Božiju poslanicu, bez dodavanja i bez oduzimanja”, kazao je Salih, alejhis-selam, svojim sunarodnicima.

“Zato se Allaha bojte izvršavajući vjeronaredbe, a sustežući se od vjerozabrana”, opet je naglasio Salih, alejhis-selam, “i meni poslušni budite u onom što vam zapovijedam i u onom što vam zabranjujem!”

I kazao je poslanik Salih svojim sunarodnicima: “A ja ne tražim od vas nikakvu nagradu ni nadoknadu za trud koji ulažem u dostavljanje vjere, mene će Allah, Gospodar svega što postoji, nagraditi.”

Upitao ih je: “Mislite li da će vas Svemogući Allah zanemariti, te da vas neće kazniti, a dotle uživate u blagodatima, sigurni?”

“Zar mislite da ćete proći nekažnjeno, živeći u zelenim, prelijepim i plodovima bogatim vrtovima te među prekrasnim izvorima?”, rekao je Salih, alejhis-selam.

I kazao je: “Držite li da ćete, dakle, biti ostavljeni da uživate jedući usjeve, raznovrsne i prelijepe, među palmama koje nose zrele, ukusne plodove?”

Zatim je primijetio: “Vi dotle u brdima, u stijenama, vješto klešete kuće, te ih činite ugodnim za boravak.”

“Zato se Allaha bojte izvršavajući vjeronaredbe, a sustežući se od vjerozabrana”, reče Salih, alejhis-selam, “i meni poslušni budite u onom što vam zapovijedam i u onom što vam zabranjujem!”

“A ne slušajte zapovijesti onih koji čineći grijehe pretjeruju i prelaze granice Božijeg vjerozakona”, preporučio je Salih, alejhis-selam, svojim sunarodnicima.

“Nemojte slijediti one koji na Zemlji siju smutnju tako što pozivaju u činjenje grijeha, a ne popravljaju se tako što su poslušni Allahu”, dodao je.

Međutim, Salihovi, alejhis-selam, sunarodnici na ovo rekoše: “Ti, Salihu, baš spadaš u opčinjene! Vidi se da je sihr na tebe izuzetno snažno djelovao, pa se ponašaš nerazumno.”

“Osim toga”, kazali su, “ti si čovjek samo, kao i mi što smo, te nemaš nad nama nikakve prednosti da budeš upravo ti poslanik. Nego – podastri ti nama kakav nepobitan dokaz i očigledno čudo da istinu govoriš tvrdeći da te je Allah poslao!”

Saliha je Svevišnji Allah pomogao znamenitim nadnaravnim djelom, devom koja se pojavila iz stijene. Rekao im je: “Evo, to je deva Allahova, kao što vidite! Ona će se napajati u dan koji određen je, a u poznati dan vi ćete se napajati; ona neće piti vodu u vašem danu, niti ćete vi piti u njezinom danu.”

“I nikakvo zlo nemojte joj učiniti, nemojte je tući, a pogotovu je nemojte ubiti”, upozorio je Salih, alejhis-selam, svoje sunarodnike. “Učinite li to, Allah će vas uništiti te će vas nesnosnom kaznom kazniti!”

Ipak, saglasiše se da zakolju istu tu devu, pa priđe nesretnik među njima i zakla je. Pošto vidješe šta su uradili i da će ih neizbježna kazna snaći, žestoko se pokajaše i zažališe zbog svog nepromišljenog postupka. No, nije im, nakon što su kaznu već svojim očima vidjeli, koristilo pokajanje.

Allah je, džellešanuhu, učinio da ih tad stigne strašna kazna kojom im se prijetilo, a to je potres i krik. U uništenju naroda Semud nalaze se pouke za one kojima je do pouke, a većina njih ne vjeruje.

A Gospodar tvoj, o Poslaniče, zaista je silan, pa uništava Svoje neprijatelje, a milostiv je spram onih koji se kaju.

Lutov narod proglašavao je lažnim sve poslanike time što je svog poslanika, Luta, alejhis-selam, u laž utjerivao.

Kad je Lut, alejhis-selam, svojim sunarodnicima rekao: “Šta vam je pa se ne bojite Allaha i ne odustanete od obožavanja lažnih božanstava?”

“Zaista, Allah me je poslao vama kao poslanika pouzdanog da ponesem emanet vjere i dostavim vam Božiju poslanicu, bez dodavanja i bez oduzimanja”, kazao je Lut, alejhis-selam, svojim sunarodnicima.

“Zato se Allaha bojte izvršavajući vjeronaredbe, a sustežući se od vjerozabrana”, rekao je Lut, alejhis-selam, “i meni poslušni budite u onom što vam zapovijedam i u onom što vam zabranjujem!”

“A ja ne tražim od vas nikakvu nagradu ni nadoknadu za trud koji ulažem u dostavljanje vjere, mene će Allah, Gospodar svega što postoji, nagraditi.”

Zatim ih je upitao: “Zar vi, mimo sav svijet, muškarcima prilazite, u analni otvor?”

“A dotle žene svoje, koje je Allah, džellešanuhu, stvorio radi zajedničkog života i uživanja u braku, ostavljate?!”, ukorio ih je Lut, alejhis-selam. “A, vi ste narod koji prekoračuje granicu Allahovog šerijata time što činite ta izopačena djela.”

Ali Lutov, alejhis-selam, narod reče: “Lute, ne prestaneš li nas odvraćati od spolnog općenja s muškarcima i ne sustegneš li se od osuđivanja, mi ćemo te neizostavno iz našeg naselja protjerati, nećeš među nama boraviti!”

Lut, alejhis-selam, odvrati: “Pozivam Allaha kao svjedoka da se grozim vašeg gnusnog djela i da prezirem to što radite!”

Vjerovjesnik Lut uputio je sljedeću dovu: “Gospodaru, spasi mene i porodicu moju od odvratnosti onog što čini moj narod, i sačuvaj nas od kazne koja slijedi za razvrat koji oni čine!”

I Allah, džellešanuhu, uslišao je ovu dovu: ukazao je spas Lutu, alejhis-selam, i vjernicima, koji su ga slijedili.

Ali je Sveznajući Allah uništio, od Lutove porodice, njegovu ženu, staricu, koja nije vjerovala, te je ostala s onima koji su kaznu iskusili.

Nakon što je Lut sa svojom porodicom izišao, Svemogući Allah je uništio naselje Sodomu, pripadnike Lutova, alejhis-selam, naroda, i nikog od njih nije poštedio.

Uništio ih je sručivši na njih kamenje s neba, kao gustu kišu od bezbroj kapi sačinjenu – o, strašne li kiše u kojoj bijaše kazna za buntovnike koje je Lut upozorio, ali ga nisu poslušali nego su nastavili činiti gnusne poroke.

U uništenju Lutova, alejhis-selam, naroda, zbog razvrata kojeg su činili, nalaze se znakovi za kasnije naraštaje i pouke za one kojima je do pouke stalo, a većina ih ne vjeruje.

A Gospodar tvoj, zaista je silan, pa uništava Svoje neprijatelje, a milostiv je spram onih koji se kaju.

Stanovnici Ejke, u kojoj je raslo golemo stablo, proglašavali su lažnim sve poslanike time što su u laž utjerivali svog poslanika, Šuajba, alejhis-selam.

Kad im je Šuajb, alejhis-selam, rekao: “Šta vam je pa se ne bojite dragog Allaha i ne odustanete od obožavanja lažnih kipova?”

“Zaista, Allah me je poslao vama kao poslanika pouzdanog da ponesem emanet vjere i dostavim vam Božiju poslanicu, bez dodavanja i bez oduzimanja”, kazao je Šuajb, alejhis-selam, svojim sunarodnicima.

I dodao je: “Zato se bojte Allaha čineći ono što On voli, a sustežući se od svega što izaziva Njegovu srdžbu! Budite meni poslušni glede izvršavanja vjerskih naredbi i sustezanja od vjerskih zabrana!”

“A ja ne tražim od vas nikakvu nagradu ni nadoknadu za trud koji ulažem u dostavljanje vjere, mene će Allah, Gospodar svega što postoji, nagraditi.”

“Mjerite ljudima pravedno prilikom kupoprodaje i nemojte nipošto zakidati”, Šuajb im je govorio.

“I ispravnim mjerilom mjerite”, kazao je.

“I ljudima njihovo ne umanjujte”, Šuajb će, “i nemojte po Zemlji nered praviti čineći grijehe!”

“I bojte se Uzvišenog Allaha, Koji je vas, kao i narode pređašnje, stvorio! Čuvajte se Njegove kazne!”

Stanovnici Ejke na to rekoše: “Ti, Šuajbe, baš spadaš u opčinjene! Vidi se da je sihr izuzetno snažno djelovao na tebe, te se ponašaš nerazumno.”

“Osim toga”, kazali su, “ti si čovjek samo, kao i mi što smo. U čemu se onda razlikuješ od nas da nam budeš poslanik?! Štaviše, mi držimo da ti iznosiš laži na Allaha tvrdeći da te je On poslao!”

“Ako govoriš istinu, o Šuajbe”, rekli su naposlijetku, “da te je Allah poslao, zamoli svog Gospodara da na nas sruči komad neba koji će nas uništiti.”

Šuajb, alejhis-selam, samo reče: “Allah, Gospodar moj, upućen je u širk i grijehe koje činite, ništa od vaših dijela nije Mu skriveno.”

Pa ipak, stanovnici Ejke nastavili su, uporno i tvrdoglavo, utjerivati u laž vjerovjesnika Šuajba, alejhis-selam, te ih je Svemogući Allah uništio pomoću nezamislive vrućine zbog koje su bježali u sve hladove te su, na koncu, uočili oblak pod koji su se svi sklonili, a iz kojeg se sručila vatra na njih i sve ih spalila. Eto, to je bila strašna kazna koja ih je sustigla tog kobnog dana.

U kazni koja je spuštena na stanovnike Ejke nalaze se znakovi i pouke za one koji žele pouku izvući, a većina njih ne vjeruje.

A Gospodar tvoj, zaista je silan, pa uništava Svoje neprijatelje, a milostiv je spram onih koji se kaju.

Odista je ovaj veličanstveni Kur’an, koji je objavio Poslaniku islama, sallallahu alejhi ve sellem, objava Gospodara svega što postoji.

Od Allaha Milostivog časni Kur’an donosi melek Džibril, alejhis-selam.

Melek Džibril, alejhis-selam, donosi časni Kur’an na Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, srce da ga zapamti i razumije i dostavlja, upozoravajući na Allahovu kaznu.

Eto tako, Džibril donosi slavni Kur’an na književnom arapskom jeziku.

Ovaj slavni Kur’an spomenut je u knjigama prijašnjih poslanika: obavijestili su o njemu svoje narode prenoseći im tu veliku radovijest.

Zar mekkanskim poricateljima nije dovoljno kao dokaz da si ti uistinu poslanik to što su učenjaci među sinovima Israilovim znali da je sve to istina, kao npr. Abdullah b. Selam?

Da je Sveznajući Allah objavio ovaj Kur’an nekom nearapu koji ne vlada arapskim jezikom, opet bi ga negirali.

Dakle, da je Allah tako učinio, pa da višebošcima isti taj nearap kaziva kur’anske ajete, oni u časni Kur’an opet ne bi povjerovali, nego bi rekli da ga ne razumiju. Neka zahvaljuju Allahu jer je objavljen na njihovu jeziku.

Eto, tako Sveznajući Allah daje da se poricanje i nevjerstvo duboko uvriježi u srca grešnikā.

Stoga krivovjerni neće napustiti nevjerstvo dok se ne suoče sa stradanjem i kaznom.

A kazna će im nenadano doći, a da to oni i ne naslute, bez bilo kakvog upozorenja bit će dohvaćeni i uništeni.