Аль-Анкабут

O značenju kur’anskih skraćenica bilo je govora na početku sure el-Bekara.

Zar misle ljudi da će biti pušteni da govore: “Vjerujemo”, a da neće biti iskušani?! Bit će dovedeni pred kušnje, da bi se znalo jesu li iskreni vjernici. Dakle, nije onako kako oni misle.

I prijašnje je narode Uzvišeni Allah iskušao, pa je praktično ukazao na one koji su iskreni u pogledu vjerovanja i na one koji lažu govoreći da su vjernici.

Zar oni koji čine grijehe i širk misle da mogu Nama umaći i da mogu Našu kaznu izbjeći? O kako loše prosuđuju nevjernici! Ako umru kao nevjernici, neće Božiju kaznu izbjeći.

Ko se nada da će Allaha sresti na Dan strašnog polaganja računa i nada se nagradi na Ahiretu, neka zna da je taj čas blizu. Allah sve čuje i sve vidi, ništa Mu ne može umaći, On će svakom dati ono što zasluži.

A onaj ko se bori protiv sebe kako bi činio dobra djela, a od hrđavih se sustezao, i ko se bori na Allahovu putu radi uzdizanja islama – on time sebi koristi i nagradu će lično on dobiti. Allah je apsolutno neovisan, ne treba Mu ničije dobro djelo, On nema koristi od nečije čestitosti, niti ima štetu od ma čijeg griješenja.

Plemeniti Allah oprostit će grijehe i preći će preko hrđavih postupaka onima koji vjeruju i čine dobra djela, i to zbog dobra koje su na ovom svijetu činili. Svevišnji će im Allah na Ahiretu dati bolje nego što su zaslužili.

Čovjeku je Uzvišeni Allah oporučio da svojim roditeljima dobro čini, da prema njima bude blag, milostiv i sažaljiv, ali samo u onom u čemu nije protivljenje Allahu, džellešanuhu. No, budu li se roditelji trudili da navedu dijete na činjenje širka ili na nevjerstvo, ne smije ih u tom poslušati, jer nema poslušnosti stvorenju u onom u čemu je neposlušnost Stvoritelju. Ashabu koji se zvao Sa’d b. Ebi Vekkas, radijallahu anhu, dogodilo se da ga je njegova majka pokušavala odvratiti od islama, pa je nije poslušao. Uzvišenom Allahu vratit će se svi robovi, pa će ih On pozvati na odgovornost za djela i svakom će dati ono što je zaslužio.

One koji vjeruju u Sveznajućeg Allaha i čine dobra djela priključit ćemo dobrima na Sudnjem danu, s njima ćemo ih proživiti i istovjetnu im nagradu dati.

Ima ljudi koji govore da vjeruju u Allaha, a ako ih višebošci stave na muke zbog pripadnosti islamu, tad osjete nelagodu i srde se, smatrajući da je ljudsko iskušavanje slično Allahovoj kazni, te izgube strpljenje i odreknu se islama. A kad bi Uzvišeni Allah pomogao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i muslimanima, isti ti kolebljivci obratili bi se muslimanima: “Mi smo bili uz vas, borili smo se protiv mnogobožaca!” Zar Allah nije Onaj Koji najbolje zna šta grudi kriju, i zar On ne zna ko je iskren a ko lažac, ko je vjernik a ko dvoličnjak?

Sveznajući Allah dobro poznaje one koji su iskreni u svom vjerovanju, kao i one koji tvrde da su vjernici, a u sebi skrivaju nevjerstvo.

Krivovjerni govore pravovjernim: “Ostavite islam i prihvatite našu vjeru, i mi ćemo na sebe preuzeti odgovornost za vaše grijehe!” Nesumnjivo, oni su lažovi – ništa od grijeha njihovih ne bi ponijeli, pa ni grijeh težine gorušice. Oni upravo lažu.

A sigurno će bezbožnici ponijeti svoje breme, bit će odgovorni za ono što su činili, a, osim toga, bit će odgovorni za grijehe svih onih ljudi koje su u zabludu odveli, ne umanjujući nimalo njihovu odgovornost ni težinu grijehā. Neka znaju pouzdano da će biti odgovorni na Dan ustanuća za ove lažne riječi koje su govorili!

Gospodar svjetova poslao je Nuha, alejhis-selam, da poziva svoj narod u monoteizam i robovanje Allahu, te on među njima proboravi devesto pedeset godina, no oni ga u laž utjerivahu pa ih, Allahovom voljom, potop zadesi. Svemogući Allah nije im učinio nepravdu, nego su oni sami sebi učinili nepravdu poričući i ne vjerujući u istinu.

Zatim je Silni Allah spasio poslanika Nuha, alejhis-selam, i vjernike koji su bili s njime u lađi, i to je Allah znamenjem i poukom za sve kasnije naraštaje učinio.

Poslaniče, spomeni i poslanika Ibrahima, alejhis-selam, kad je pozvao svoj narod da vjeruje u Allaha, jedinog Boga, da samo Njemu robuje, čini dobro i susteže se od zla. Kazao im je da je u tome dobro za njih, ako znaju.

I izvijestio je Ibrahim, alejhis-selam, svoje sunarodnike da oni samo laži tvore i izmišljaju tvrdeći da su njihovi idoli odista bogovi – idoli njihovi ne mogu baš nikakvu korist donijeti, niti mogu ma kakvo zlo otkloniti. Podsjetio ih je na to da njihova božanstva ne mogu dati nafaku, jer nafaku daje jedino Allah, Gospodar nebesa i Zemlje, te da je čovjek treba od Allaha tražiti, samo Njemu robujući i samo Njemu zahvaljujući. Istinska zahvalnost je da čovjek koristi Allahove blagodati za približavanje Allahu. Zatim ih je opomenuo na neupitnu istinu: da će svi ljudi na Sudnjem danu biti vraćeni Sveznajućem Allahu, a ne idolima, i da će položiti račun za svoja djela.

Ako poričete, višebošci, objavu koju dostavlja Allahov poslanik Muhamed, sallallahu alejhi ve sellem, pa, poricali su i prijašnji narodi, kao npr. Nuhov narod, Ad i Semud. Eto tako je bilo, a znajte da je poslanikovo da jasno obznani i dostavi Objavu svom narodu, a vama je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dostavio ono što mu je Njegov Gospodar naredio da vam dostavi.

Zar mekanski višebošci ne vide da je Svemogući Allah sve prvotno stvorio, i da će opet, nakon što stvorenja poumiru i prah postanu, stvaranje ponoviti. Uzvišenom Allahu to nije teško, On može sve učiniti.

Reci, Božiji Poslaniče, onima što negiraju proživljenje: “Zaputite se po svijetu pa pogledajte i pomno razmislite o prvom Božijem stvaranju! On će ljude, nakon ovozemaljskog života, proživiti zarad polaganja računa. Svevišnjem Allahu ništa nije teško, On sve može učiniti. Kao što je bio kadar ljude prvi put stvoriti, isto tako, kadar ih je proživiti.”

I dometni, Vjerovjesniče: “Koga hoće, Uzvišeni Allah pravedno kazni, a dotle Svoju milost, jer je dobar, podari onom kome hoće. Njemu će se svi vratiti na Sudnjem danu, On će sve proživiti i pozvati na odgovornost.”

Vi ne možete umaći Allahovoj kazni ni na Zemlji ni na nebu! Imajte na umu da nemate, mimo Silnog Allaha, zaštitnika da se pobrine o vama, niti imate pomagača da vas odbrani od Božije kazne koja vas zadesi.

A oni koji poriču Božije ajete i suočavanje s Njime na Sudnjem danu, takvi nemaju nikakve nade u Allahovu milost. Zato što su bili nevjernici, oni nikad neće ući u Džennet, nego će na Ahiretu biti teškom kaznom kažnjeni.

Ibrahim je, alejhis-selam, svoje sunarodnike upozorio na to da moraju samo Allahu robovati, te su se oni dogovorili da njega, Ibrahima, ubiju ili da ga spale kako bi osvetili svoja božanstva. I zaista, baciše Ibrahima, alejhis-selam, u vatru, ali ga Uzvišeni Allah od vatre izbavi učinivši je studenom i spasonosnom za njega. U tome što je Svemogući Allah spasio poslanika Ibrahima od vatre očito je znamenje za ljude koji vjeruju, jer samo oni pouke uzimaju.

Savjetujući svoje sunarodnike, Allahov miljenik Ibrahim reče: “Vi ste idole mimo Allaha prihvatili, njima ibadet činite i na toj osnovi gradite međusobnu ljubav i prijateljstvo na ovom svijetu. Međutim, na Sudnjem danu, ta vaša ljubav će se prekinuti, i jedni drugima ćete neprijatelji biti, jedni drugih ćete se odricati i međusobno ćete se proklinjati. Zatim će vaše povratište džehennemska vatra biti, čiju kaznu od vas niko neće moći otkloniti, pa ni božanstva koja ste obožavali.”

I Lut povjerova Ibrahimu, prihvati ono što je poslanik Ibrahim donio i poče ga slijediti. A Božiji miljenik Ibrahim, alejhis-selam, reče: “Zaista ću se iseliti u Šam, blagoslovljenu zemlju. Allah je silan, pobjeđuje i unizuje one koji se dignu protiv Njega; mudar je u stvaranju, upravljanju, propisivanju. K tome, On neće poniziti ni na cjedilu ostaviti onog ko se iseli u ime Njega.”

Allah je podario Ibrahimu Ishaka, vjerovjesnika, a preko njega i unuka Jakuba, također vjerovjesnika. Nakon toga smo vjerovjesništvo dali među potomcima Ibrahimovim, i njima smo knjige objavljivali. Ibrahimu smo time, a i mnogočim drugim, nagradili još na dunjaluku što je bio postojan na istini, a na Ahiretu ćemo mu dati nagradu koju dajemo najboljim ljudima. Nagrada koju je dobio na ovom svijetu nimalo neće umanjiti udio u nagradi na budućem svijetu.

I Luta spomeni, Poslaniče islama, koji je, obraćajući se svom narodu, osudio spolno općenje s muškarcima, naglasivši da je to što čine razvrat koji nijedan prijašnji narod nije činio, jer se protivi zdravoj ljudskoj prirodi i načelima čestitosti.

"Vi imate spolni odnos sa muškarcima, presrećete putnike po drumovima, pa nisu smjeli prolaziti blizu vas bojeći se vašeg razvrata. Vi na svojim sastancima činite najgnusnije stvari: skidate odjeću i uznemiravate prolaznike." Međutim, nakon što bi ih Lut opomenuo, oni mi rekli: “Daj nam kaznu Allahovu kojom nam prijetiš, ako istinu govoriš da si nam poslat kao vjerovjesnik!”

“Svemogući Allahu, Gospodaru moj”, zamoli Lut, alejhis-selam, protiv svojih sunarodnika što su tražili da ih pogodi kazna s neba, kojoj su se rugali, “molim Ti se da mi pomogneš protiv razvratnih, zločestih ljudi spustivši na njih kaznu s neba!”

Kad su meleki donijeli Ibrahimu, alejhis-selam, radosnu vijest da će dobiti sina Ishaka, vjerovjesnika, a nakon njega i unuka Jakuba, također vjerovjesnika, rekoše meleki Ibrahimu da im je Silni Allah zapovijedio da unište Sodomu, naselje Lutova naroda, mnogobošce poročne.

Božiji miljenik Ibrahim obratio se melekima: “Kako ćete uništiti ovo naselje, a u njemu se nalazi Lut, Allahov vjerovjesnik? On ne zaslužuje kaznu!” Na to meleki odgovoriše da im je Sveznajući Allah stavio na znanje ko se nalazi u naselju, i da oni mogu razlikovati između čestitih i zločestih ljudi. Meleki su, objašnjavajući to Ibrahimu, alejhis-selam, dodali da će spasiti Luta, alejhis-selam, njegovu porodicu i vjernike, nesumnjivo, te da ih neće stići kazna koja će stići razvratnike. Ali neće, kazali su, spasiti Lutovu ženu – ona će ostati s nevjernicima i bit će kažnjena jer je, kao i oni, činila razvratna djela.

Pošto su meleki, Božiji izaslanici, došli Lutu, alejhis-selam, u ljudskom liku, on se zbog njih, ne znajući da su meleki, sneveseli i nađe se u neprilici: znao je da su njegovi sunarodnici iskvareni i da žele spolno općiti s muškarcima. Meleki se obratiše Lutu, alejhis-selam: “Ne boj se za nas, oni nam ne mogu nauditi, Allah će nas sačuvati od njih! I nemoj se žalostiti zbog saznanja o skorom uništenju svog naroda, a tebe i tvoju porodicu kazna će – tako je Allah odredio – zaobići, osim što će tvoja žena biti uništena zajedno s onima koji će kaznu iskusiti.”

“Allah će na stanovnike ovog poročnog naselja”, dodali su meleki, “spustiti kaznu s neba – kamenje koje će ih pogađati i kidati njihove udove, jer nisu bili poslušni Allahu i činili su odvratna djela i razvrat (spolno općenje s muškarcima) koji nijedan narod prije njih nije činio.”

Od Sodome, naselja u kojem je živio Lutov, alejhis-selam, narod, Allah je ostavio jasno znamenje i očit pokazatelj da su razvratni stanovnici tog naselja uništeni – za onog ko pomno razmišlja o Božijim znakovima.

A narodu Medjena smo poslali brata njihova po porijeklu, Šuajba, te je on pozvao njegove stanovnike da jedino Allaha obožavaju, da Njemu budu predani, da čine dobra djela zarad nagrade na Ahiretu, zabranivši im, s druge strane, remećenje reda na Zemlji činjenjem grijeha i pozivanjem u njih.

Ali ipak, vjerovjesnika Šuajba, alejhis-selam, lažnim su proglasili stanovnici Medjena i odbili ono što im je donio, pa ih je zadesio strahoviti potres, koji je porušio njihove domove i oni u njima osvanuše povaljani, licima u prašini.

I Ad, Hudov narod, i Semud, Salihov narod, uništio je Svemogući Allah. Stanovnici Mekke, na temelju njihovih staništa u Šihru kod Hadremevta i Hidžra, možete zaključiti da je Uzvišeni Allah na njih sručio strahovitu kaznu. Njima je šejtan lijepim prikazivao razvratna djela, nevjerstvo i činjenje grijehā, te ih je odvratio od Prave staze. Njihovi su ih poslanici poučili tome da budu uviđavni i da razlikuju Pravu stazu od zablude, no oni su zabludu nad uputom izabrali.

Uzvišeni je Allah Karuna, koji je tlačio Musaov narod, utjerao u zemlju, kao i njegov dvorac, te faraona i njegova vezira Hamana potopivši ih u moru. Svima njima došao je poslanik Musa s nepobitnim, bjelodanim dokazima da je on zaista Allahov poslanik, ali su se oni uzoholili smatrajući da su, zbog vlasti i imetka, bolji od drugih ljudi, a, k tome, remetili su red na Zemlji. Pa ipak, nisu mogli umaći Svemogućem Allahu, u Čijoj su šaci i vlasti bili.

Tako je Pravedni Allah sve njih uništio zbog grijeha koje su činili: na neke je kamanje od pečena blata s neba poslao – tako je uništio Lutov narod, druge je uništio gromoglasom – Šuajbov i Lutov narod tako su nastradali, neke je u zemlju utjerao – Karuna je tako uništio, a neke je potopio – Nuhov narod te faraona i Hamana uništio je pomoću vode. Eto tako je bilo, a Svevišnji Allah nije ih nedužne kaznio, nije ih kaznio zbog grijeha drugih naroda, nego zbog grijeha koje su lično oni učinili. Oni su sami sebi nepravdu učinili čineći grijehe, te su zaslužili kaznu.

Oni koji obožavaju idole i kipove, a ne Svevišnjeg Allaha, nadajući se da će im oni donijeti dobro i sačuvati ih od zla slični su pauku koji sebi sagradi kuću, trošnu, slabu i beskorisnu upravo onda kad mu treba sklonište. A najslabija kuća jest paukova kuća u smislu da ne štiti od napasnika. Isto tako ni lažna božanstva ne mogu dobro osigurati, kao što ne mogu ni zlo spriječiti. Da su mnogobošci upućeni u to, ne bi lažnim božanstvima ibadet činili.

Sveznajući Allah dobro zna šta i koga nevjernici obožavaju, tim prije jer Njemu ništa nije skriveno. Allah je silan, pobjeđuje one koji se dignu protiv Njega, i Niko Ga ne može nadvladati; mudar je u stvaranju, upravljanju, propisivanju.

Ove primjere Uzvišeni Allah navodi ljudima da im se objelodani istina i ukaže na Pravi put, a njima se onako kako treba koriste isključivo oni koji su spoznali šerijat i njegove mudrosti.

Nebesa i Zemlju Svemogući je Allah stvorio s istinom, razložno i radi zavođenja pravde, nije ih stvorio radi igre i zabave. U stvaranju golemih nebesa i široke Zemlje jesu znamenja za vjernike koja ih upućuju na to da Allah sve može učiniti. U tome su znamenja upravo za vjernike, tim više jer oni na temelju njih dokazuju postojanje Uzvišenog Allaha. A kad se radi o onima koji ne vjeruju, oni prolaze pored jasnih dokaza koje vide oko sebe i u sebi a da na njih uopće ne obrate pažnju niti ih isti ti dokazi podsjećaju na Božiju veličinu i moć.

Božiji Poslaniče, kazuj ljudima kur’anske ajete koje ti Allah objavljuje, i obavljaj namaz onako kako je propisano da se obavlja: obavljanje namaza, sa svim onim što iz tog namaza proističe, sprečava čovjeka u činjenju grijehā i razvrata. Naime, dragi Allah imanom prosvijetli srce onog ko namaz pažljivo i iskreno obavlja i dadne mu čvrstinu u islamu pa isti taj čovjek bude bogobojazan, voli čestitost i prezire nemoral; i poriv zla bude pobjeđen. Znajte i to da je zikrullah, spominjanje Allaha, u namazu i u drugim prilikama, najznamenitije i najbolje djelo. A Uzvišeni Allah zna šta Njegovi robovi čine, On će ih pozvati na odgovornost za djela, dobra i hrđava, te će dobre nagraditi, a zločince će kazniti.

O vjernici, sa sljedbenicima Knjige, jevrejima i kršćanima, raspravljajte isključivo lijepim riječima, na najljepši način i blago, kako bi istina bila akcentirana a dokaz na koji se pozivate prihvaćen. Ali se prema onima koji su inadžije i objave vam rat - suprotstavite im se i protiv njih borbu vodite, dok se ne predaju i daju džizju poslušni i pokorni. I recite jevrejima i kršćanima: “Mi vjerujemo u časni Kur’an, objavljen poslaniku Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve sellem, i u Tevrat, objavljen poslaniku Musau, alejhis-selam, te u Indžil, koji je objavljen poslaniku Isau, alejhis-selam! Jedino je Allah naš i vaš Bog i Gospodar. On nema saučesnika u pravu da bude obožavan, niti u Svom gospodarenju, niti u Svom savršenstvu. Mi smo Allahu sasvim predani, Njemu smo poslušni i pred Njim ponizni.”

Kao što smo objavljivali prijašnjim vjerovjesnicima, Mi tebi, Božiji Poslaniče, objavljujemo ovaj Kur’an veličanstveni. A neki sljedbenici Knjige koji čitaju Tevrat, poput jevrejina Abdullaha ibn Selama, vjeruju u Muhammeda, jer nalaze njegov opis u svojim knjigama, a i među mnogobošcima ima onih koji su povjerovali u njega. Kur’an osporava i u njega sumnja samo onaj koji se inati, poriče i negira očite istine.

Allahov Poslaniče, ti nikakvu knjigu prije časnog Kur’ana nisi čitao, a nisi ni jedno jedino slovo rukom svojom napisao, jer ne umiješ čitati i pisati, tvoji sunarodnici to dobro znaju. Da si znao čitati i pisati, posumnjali bi lažotvori i rekli bi: “Muhammed je smisao ovog što govori uzeo iz prijašnjih knjiga.” ili bi kazali: “Kur’anske je ajete prepisao iz prijašnjih objava!”

Kur’an je istina, njega čine jasni i nedvosmisleni ajeti koji napućuju ka istini, i njega čuvaju u svojim srcima oni koji su učeni vjernici. A slavni Kur’an poriču samo zulumćari, koji su sami sebi nepravdu učinili i poricatelji koji Mu sudruga pripisuju.

Krivovjerni govore i ovo: “Zašto Allah ne pošalje Muhammedu znamenja koja se mogu vidjeti i dodirnuti, kao što je dato prijašnjim poslanicima?" Njima, koji to sugeriraju, reci: “Allah je Taj Ko njima raspolaže, daje ih kome hoće a uskraćuje ih kome hoće. Ja sam samo rob i poslanik koji je poslat da vas upozori na strašnu kaznu.”

Zar onima koji ne vjeruju nije dovoljno saznanje to što ti je, Poslaniče odabrani, Allah objavio slavni Kur’an, knjigu čiji im se ajeti uvijek kazuju? Časni Kur’an, objavljen Resulullahu, sallallahu 'alejhi ve sellem, izraz je milosti ljudima koji vjeruju u Objavu i postupaju sukladno njoj, te opomena koja je od koristi onima koji o njoj pomno, nepristrasno razmisle. Ono što im je Allah poslao kao objavu bolje je od onog što oni predlažu a objavljeno je prijašnjim poslanicima.

Obrati se, Vjeronavjestitelju, bezbožnicima: “Između vas i mene Allah je dostatni svjedok istinitosti mog poslanstva, i da ste vi poricatelji nevjernici koji osporavaju ono što je meni objavljeno! Allahu je znano sve što se događa na nebesima i na Zemlji, ništa Mu nije skriveno, niti Mu išta može umaći! A mnogobošci, koji vjeruju u sve što se obožava mimo Allaha, te poriču časni Kur’an, objavljen Resulullahu, sallallahu 'alejhi ve sellem – takvi su pravi gubitnici na ovom i na budućem svijetu, jer su vjerovanje zamijenili nevjerovanjem.”

Požuruju te krivovjerni, o Poslaniče islama, da ih kazna zadesi, rugajući se i osporavajući svaku mogućnost da se dogodi ono što spominješ. A da Sveznajući Allah nije odredio rok utvrđeni kad će biti kažnjeni, odista bi ih kazna snašla neposredno nakon što je zatraže. Neka znaju oni koji ne vjeruju da će ih kazna iznenada snaći, oni je neće naslutiti niti će osjetiti da im se približava.

Nevjernici traže od tebe, Allahov Poslaniče, da ih što prije stigne kazna, na ovom svijetu, a ona će ih, nesumnjivo, stići; džehennemska će vatra obujmiti nevjernike, neće je moći izbjeći niti će od nje moći pobjeći.

Na Danu sudnjem krivovjerne će zahvatiti kazna odozgo, iznad njihovih glava, i odozdo, ispod njihovih nogu, i sa strana, pa će im Svevišnji Allah reći: “Trpite zbog širka i grijeha koje ste činili na dunjaluku!”

O iskreni, dobri robovi, akoli u jednoj zemlji ne možete ispoljavati vjerska obilježja i slobodno robovati Allahu, iselite se u drugu zemlju da možete neometano prakticirati propise islama! Allahova je Zemlja široka i prostrana, pa samo Uzvišenom Allahu ibadet činite!

Neka vas od iseljenja ne odvrati strah od smrti jer je određeno da će svaka duša smrt kušati i određeno je da će se ljudi Allahu vratiti pa će pred Njime račun polagati, te biti kažnjeni ili nagrađeni.

One koji vjeruju u Allaha i čine dobra djela kojima se Njemu približavaju, nastanit ćemo na uzvišenim džennetskim položajima, ispod kojih rijeke teču. Oni će u njima vječno uživati. Divne li nagrade trudbenicima koji bijahu Allahu poslušni!

U ovim visokim, zanosnim džennetskim sobama bit će smješteni oni koji su bili odani dobrom Allahu, pa su izvršavali vjerske naredbe i sustezali se od vjerskih zabrana, trpeljivo, i koji su se oslanjali na Svemogućeg Allaha u svim svojim poslovima Njemu se predajući i prepuštajući.

Ima nebrojeno mnogo životinja na Zemlji koje ne gomilaju i ne čuvaju hranu za sutra, za razliku od čovjeka, a Allah, džellešanuhu, daje im nafaku kao što je daje ljudima. Eto, i to je pokazatelj da nemate opravdanja u sustezanju od iseljenja na Božijem putu. Sveznajući Allah, zbilja, čuje sve glasove, znana su Mu sva djela, ljudske namjere i tajne.

Božiji Poslaniče, da upitaš krivovjerne ko je stvorio nebesa i Zemlju, te ko je potčinio Sunce i Mjesec, oni bi, nesumnjivo, odgovorili: “Svemogući Allah, Jedan Jedini, stvorio je sve to!” Pa kamo se nevjernici onda odmeću od vjerovanja, obožavajući lažna božanstva, koja ne mogu ni štetu ni korist donijeti!

Allah, džellešanuhu, obilno nafaku dariva kome hoće od robova Svojih, a nekima je i uskraćuje, jer samo On, Mudri, zna kome treba dati a kome treba uskratiti. Plemeniti je Allah savršeno upućen u sve ljudske poslove i stanja, ništa Mu nije skriveno što koristi Njegovim na ovom svijetu, i sve obuhvata Svojom milošću.

Upitaš li, Allahov Poslaniče, nevjernike o tome ko s neba blagoslovljenu vodu spušta pa njome zemlju oživi nakon suše i obamrlosti, oni će odgovoriti da to Allah, Jedan Jedini, čini. Ti reci: “Hvala pripada Allahu, Koji je uspostavio dokaz protiv krivovjernih i učinio da sami sebe demantiraju!” A većina ljudi ne zna u čemu je za njih dobrobit a u čemu je šteta; i da su ljudi upućeni u Allahovu veličinu i Njegovu moć, ne bi Mu druge ravnim smatrali, ne bi obožavali kipove, koji nikakvo dobro ne mogu donijeti, niti mogu ma kakvo zlo otkloniti.

Puka zabava i igra je život ovozemaljski, brzo i neopaženo završava; zabava za srce a igra za tijelo, tim više jer odvraća, pomoću svojih čari, ljepota i strasti, od robovanja Allahu, Znalcu svih tajni, te svojim očaravajućim ljepotama navodi na zaboravljanje budućeg svijeta. A na Ahiretu je istinski, vječni život. Kad bi to ljudi znali, istinski i pouzdano, ne bi davali prednost ovom, prolaznom dunjaluku nad vječnim Ahiretom!

Pošto se krivovjerni u lađu ukrcaju i pošto se otisnu na pučinu te im zaprijeti smrt, samo Allaha zazivaju, iskreno Mu i čestito vjeru ispovijedajući; zaboravljaju u nevolji svoja lažna božanstva, a nakon što ih dobri Allah na kopno izbavi i spasi od smrti, oni se najednom vraćaju na stare stope širk čineći.

Čine tako da bi pokazali kako ne vjeruju u Svevišnjeg Allaha i da Mu nisu zahvalni na blagodatima. Pa neka kratko uživaju na ovom prolaznom svijetu, ali – njima će se, pošto umru, pokazati posljedice gnusnih djela koja činjahu na dunjaluku.

Ne uočavaju li drugu blagodat oni koji ne zahvaljuju Plemenitom Allahu na izbavljenju od davljenja u moru, a to je da je Meku sigurnim gradom učinio, u kojem su krv i imetak maksimalno zaštićeni, dok se unaokolo presreću, ubijaju i porobljavaju njihove žene i djeca, te im se imetak otima?! Pa zar bezbožnici vjeruju u opravdanost širka i nezahvalnosti Allahu dok žive unutar Harema sigurni i svakojakim blagodatima obasuti, na kojima Mu nisu zahvalni?

Niko na svijetu nije nepravedniji od onog ko pripisuje Svevišnjem Allahu saučesnike, ženu i dijete – uzvišen neka je Allah od tih laži! I niko nije nepravedniji od onog ko negira istinu s kojom je poslat Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem! U džehennemskoj će vatri biti prebivalište nevjernicima i onima koji su njima slični.

Allah, džellešanuhu, zaklinje se da će Svojim stazama uputiti one koji se bore da ukrote svoje duše, radi Allahovog zadovoljstva. A Allah je, pouzdano, uz dobročinitelje: čuva ih, pomaže i brine se o njima.