Сад

Kad se radi o kur’anskim skraćenicama, o kojima smo govorili na početku sure el-Bekara. Svevišnji Allah zaklinje se časnim Kur’anom, u kojem se nalazi sve što je ljudima korisno glede ovog i budućeg svijeta. A Allah nema saučesnike, kako to misle mnogobošci.

No, oni koji ne vjeruju oholo se otuđuju od tevhida time što se suprotstavljaju Silnom Allahu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Allah, džellešanuhu, uništio je mnoge nevjerničke narode prije ovog umeta, pa su isti ti narodi tražili pomoć od Boga kad ih je sustigla kazna, i povinovali su se Allahu kajući se, ali je za pokajanje bilo kasno.

Bezbožnici se čude što im je poslat Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, da ih upozori na to da će ih stići kazna ukoliko ostanu nevjernici. Mnogobošci su vidjeli jasne dokaze istinitosti Muhammedova poslanstva, pa ipak govore: “Muhammed samo laže i magijom vješto vara svoje sunarodnike! On laže tvrdeći da je Božiji poslanik kome se objavljuje.”

Usto, mnogobošci govore: “Zar taj čovjek može svesti brojne bogove na boga jednog? Taj njegov postupak odista je začudna stvar.”

Uglednici i prvaci između nevjernikā krenuše podsticati svoje istomišljenike, nevjernike poricatelje, da ostanu dosljedni robovanju kipovima, a ne Allahu, i da trpeljivo ustraju u svojoj (neispravnoj) vjeri. Rekli su: “Muhammed poziva u islam kako bi sebi osigurao veličinu i vlast na Zemlji, i želi da ga mi slijedimo!”

I dodali su: “Nismo čuli da naši preci spominju postojanje samo jednog Boga, osim Kojeg se nikom i ničem ne smije klanjati. Štaviše, nismo čuli ni da kršćani, Isaovi sljedbenici, govore da postoji samo jedan Bog. Eto, Muhammed samo izmišlja laži i donosi ono što je svima nepoznato.”

“Zašto da Bog između nas Muhammedu objavi Knjigu, a ne nama koji smo aristokrate i velikaši?”, rekli su također. Mnogobošci su u sumnji glede onog što ti je objavljeno, Poslaniče. Budući da ih još nije stigla kazna, žive u obmani; da ih kazna stige, ne bi činili nevjerstvo i širk, niti bi sumnjali u ono što ti se objavljuje.

Raspolažu li mekanski nevjernici riznicama Allahove milosti i dobrote? A Allah je silan, pa se niko protiv Njega ne može boriti, i izuzetno je darežljiv, te daje bez računa onom kome On hoće. Od njegove dobrote je da i vjerovjesništvo daje kome hoće. Oni ne raspolažu riznicama vjerovjesništva, pa da kome hoće daju ga, a kome hoće uskraćuju.

Ili, zar nevjernici vladaju nebesima i Zemljom i onim što je između njih, pa raspolažu milošću i nafakom te kome žele daju, a kome hoće uskraćuju? Ako imaju vlast na nebesima i Zemlji, neka se, onda, popnu uz ljestve na nebo da sebi osiguraju raspolaganje riznicama, iz kojih bi davali i čije bi blagodati uskraćivali. Oni to neće moći učiniti.

Mekanski nevjernici, koji poriču tvoje poslanstvo, bit će poraženi u sukobu s istinom, kao što su davno prije njih poraženi nevjernički narodi, koji poricahu poslanike.

Naime, nisu oni prvi koji su pricali istinu, i prije mekanskih bezbožnika poricali su narod Nuhov, zatim Ad, kojem je poslat Hud, i faraon, vlasnik moćnih vojski pomoću kojih je kažnjavao narod.

Prije njih poricali su Salihov narod Semud, i Lutov narod, i Šuajbov narod – svi su oni skupine udružene oko utjerivanja poslanikā u laž, i oko nevjerovanja u Objavu koja im je data.

Svi spomenuti narodi poricali su svoje poslanike i zaslužili su zbog toga Allahovu kaznu koja ih je neizostavno stigla, pa makar i nakon nekog vremena.

Oni koji poriču Muhammedovo, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstvo ne čekaju ništa drugo osim drugog puhanja u rog, nakon kojeg im neće biti povratka na dunjaluk. Tad će ih snaći kazna ukoliko umru poričući Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Rugajući se i negirajući mogućnost proživljenja, višebošci govore: “Gospodaru naš, kazni nas što prije na ovom svijetu, prije Časa suđenog!”

Božiji Poslaniče, otrpi ono negativnosti koje krivovjerni govore o tebi. Sjeti se, Poslaniče milosti, roba Božijeg, vjerovjesnika i dobrog čovjeka Davuda, alejhis-selam, koji je raspolagao velikom snagom i bio hrabar u borbi protiv nevjernikā, te se strpljivo pokoravao Allahu, i koji se mnogo i iskreno kajao, te koji je činio bogougodna djela.

Svemogući Allah potčinio je brda da zajedno s Davudom, alejhis-selam, hvale Allaha, pa su Ga slavila svako jutro i svako veče.

I ptice je Allah potčinio; okupljale su se kod vjerovjesnika Davuda, alejhis-selam, i slušale njegove zapovijesti u pogledu slavljenja Uzvišenog Allaha.

Sveznajući Allah učvrstio je Davudovu, alejhis-selam, vlast pomoću vojski i opreme, a i davši da ga ljudi uvažavaju i da ga se boje. Osim toga, Svevišnji Allah počastio ga je vjerovjesništvom, znanjem i sposobnošću da se lijepo izražava dok sudi među ljudima; sudio je svima pravedno.

Vjerovjesniče, je li do tebe doprla vijesti o dvojici parničara koji su prešli preko zida Hrama dok je Davud, alejhis-selam, u njemu činio ibadet?

Njih su dvojica upali Davudu, alejhis-selam, bez traženja dozvole, pa se uplašio. Rekli su mu, vidjevši ga uplašenog: “Nemoj se bojati, ne želimo ti nauditi, mi smo parničari! Naime, jedan od nas dvojice počinio je nasilje onom drugom, pa ti presudi između nas po pravdi, nemoj nikom učiniti nažao i uputi nas na najbolje rješenje.”

Jedan od njih dvojice reče Davudu: “Evo ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja imam samo jednu ovcu, i on želi, iz pohlepe, da uzme i moju ovcu, pa mi je rekao: ‘Daj ti nju meni!’ te me pobijedio u prepirci.”

Vjerovjesnik Davud na to reče onom parničaru što je optužio onog drugog: “Tvoj ti je prijatelj, odista, učinio nasilje tražeći da pripojiš njegovu stadu svoju jedinu ovcu. Mnogi ortaci čine jedni drugima nepravdu i ne odnose se jedni prema drugima uljudno, a tako se ne ponašaju oni koji vjeruju u Allaha, svog Gospodara, i strepe od Njegove kazne. U odnosu na brojnost nepravednih ortaka koji prelaze granice, malo je onih koji su pravedni i bogobojazni.” I Davud se uvjeri da ga je Allah, džellešanuhu, doveo pred kušnju pomoću te parnice, pa zatraži oprost od Milostivog Allaha, pade licem na tlo i pokaja se, iskreno i ponizno.

Allah, džellešanuhu, oprostio je Davudu, alejhis-selam, grešku, primio je njegovo pokajanje i Sebi ga približio te mu pripremio divno prebivalište na Ahiretu.

Davude, Svevišnji Allah učinio te je namjesnikom na Zemlji i učinio je da budeš sudija među ljudima i u vjerskim i svjetovnim pitanjima, pa zato sudi pravedno, a sudeći nipošto nemoj slijediti svoje prohtjeve i nemoj biti pristran prema svojim bližnjima ili prijateljima, pa da presudiš u njihovu korist nad strancima, odnosno nad neprijateljima! Ako bi ti pak slijedio svoje prohtjeve, skrenuo bi s Pravog puta i otuđio bi se od istine. One koji su skrenuli s Božijeg puta i druge odvode u zabludu čeka strašna, bolna patnja u paklenoj vatri zato što su zanemarili Dan ustanuća. Da su imali na umu Sudnji dan i polaganje računa, bojali bi se posljedica i ne bi slijedili svoje prohtjeve.

Sveznajući Allah stvorio je nebesa i Zemlju i ono što je između njih iz velike mudrosti; nije ih stvorio radi igre i zabave, kako to misle nevjernici. Teško njima u paklenoj vatri ako umru kao oni koji ne vjeruju u Boga i koji o Njemu imaju negativno mišljenje.

Prema onima koji vjeruju u Allaha i slijede Poslanika, te čine dobra djela Gospodar neće postupiti kao s nevjernicima griješnicima koji remete red na Zemlji čineći nevjerstvo i grijehe! Prema onima što su bogobojazni, pa izvršavaju narebe i sustežu se od zabrana nećemo postupiti kao s nevjernicima i dvoličnjacima, koji su ogrezli u grijesima. To bi bila nepravda, a ona ne priliči Gospodaru. Allah će bogobojazne vjernike nagraditi tako što će ih uvesti u Džennet, a nevjernike nesretne kaznit će tako što će ih baciti u Vatru. Te dvije kategorije ne mogu u Allaha imati isti status i, otuda, ne mogu imati isto povratište.

Ovaj Kur’an, koji je objavljen Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, blagoslovljena je knjiga koja sadrži brojna dobra, da ljudi promišljaju o značenju njenih ajeta i da oni bistre pameti pouku prime.

Svemogući Allah poklonio je plemenitom vjerovjesniku Davudu sina Sulejmana – dar od Sebe, počast i sreću. O, kako je Sulejman, alejhis-selam, dobar čovjek bio! On se često i iskreno kajao Uzvišenom Allahu, tražio je oprost i ponizno se Gospodaru obraćao.

Spomeni, Poslaniče islama, kad su pred Sulejmana, alejhis-selam, u kasno poslijepodne izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge potpuno stajali a četvrtom nogom samo dodirivali tlo vrhom kopite, jer su bili vitki i spremni za galop! Taj divni prizor zaokupio je vjerovjesnika Sulejmana, alejhis-selam, sve do sunčeva zalaska.

Vjerovjesnik Sulejman, alejhis-selam, reče: “Umjesto da obavim namaz i padnem ničice pred Allahom, ja sam pokazao ljubav prema konjima, ovozemaljskim ukrasom, i zakasnio sam na ikindiju dok nije zašlo Sunce!”

Zatim je Sulejman, alejhis-selam, zapovjedio da mu vrate konje koji su bili izvedeni pred njega, pa ih je zaklao u ime Allaha (kao kurban, da se iskupi za grešku).

Sveznajući Allah stavio je Sulejmana pred iskušenje kad je na njegov prijesto postavio šejtana u ljudskom obličju, koji je vladao kratak vremenski period. Nakon toga je Allah vratio Sulejmanu njegovu vlast i dao mu da vlada šejtanima.

Sulejman, alejhis-selam, zamolio je: “Allahu, Gospodaru moj, oprosti mi grijeh moj i daruj mi veliku vlast kakvu niko, osim mene, neće imati, ni uporedo sa mnom, a ni kasnije! Allahu, Ti si izuzetno darežljiv i činiš Svojim robovima golemo dobročinstvo.”

I Uzvišeni je Allah uslišao ovu Sulejmanovu, alejhis-selam, dovu: podario mu je vlast kakvu je tražio i potčinio mu je, usto, snažne vjetrove koji su blago ali brzo puhali onamo kuda je on, Sulejman, htio.

Svevišnji Allah potčinio je vjerovjesniku Sulejmanu, alejhis-selam, i šejtane, pa su za njega obavljali poslove koje je htio; neki su gradili nastambe i dvorce, a neki su, opet, ronili u dubokim morima i vadili biser iz njih.

A bili su mu potčinjeni i buntovni, obijesni šejtani; oni su bili svezani u lance, te se nisu mogli pomjeriti.

Allah je rekao: “Ova golema, neograničena vlast poseban je Moj dar tebi, Sulejmane! Tražio si to u dovi, pa smo ti dali. Zato daruj kome hoćeš, a liši koga hoćeš, i znaj da nećeš odgovarati pred Allahom, džellešanuhu, ni zbog davanja ni zbog uskraćivanja!”

Vjerovjesnika Sulejmana, alejhis-selam, čekaju u Džennetu, Kući vječnog zadovoljstva, predivno mjesto i visoke razine. On je bio Nama bliski rob.

Sjeti se, Božiji Poslaniče, dobrog čovjeka i vjerovjesnika Ejjuba, alejhis-selam, kad je zamolio Allaha: “Šejtan je bio uzrok da se razbolim, on me uznemirava i želi mi naštetiti!”

Sveznajući je Allah zapovjedio vjerovjesniku Ejjubu, alejhis-selam, da udari nogom o zemlju, na jednom mjestu, nakon čega je tu provrla hladna, pitka voda koju je Ejjub, alejhis-selam, pio i njome se kupao. Bila je to ljekovita voda pomoću koje je Allah, džellešanuhu, izliječio ovog vjerovjesnika i otklonio njegovu nevolju.

Nakon toga, Plemeniti Allah uslišio je Ejjubovu, alejhis-selam, dovu i otklonio od njega bolest, te mu dao žena i mnogo djece, unuka i potomaka – kao dar jer je vjerovjesnik Ejjub, alejhis-selam, bio strpljiv i zadovoljan sudbinom. Allah je tako dao da u tome bude pouka uviđavnima da Allah, džellešanuhu, poslije teškoće i kušnje daje izlaz, olakšicu i nagradu.

Svemogući Allah zapovjedio je Ejjubu, alejhis-selam, da uzme snop od 100 tankih grana i da njime udari svoju suprugu, da na taj način izvrši svoju zakletvu pa da to bude (ublažena) zamjena za stotinu udaraca. Ejjub, alejhis-selam, bio je strpljiv i odan Allahu, i bio je zadovoljan Njegovom odredbom. Ejjub bijaše divan Božiji rob, bogobojazan, poslušan, mnogo se kajao.

Allahov Poslaniče, spomeni dobre Božije robove i vjerovjesnike iskrene: Ibrahima, Ishaka i Jakuba, koji su bili odani dragom Allahu, i koji činjahu djela koja On voli. Oni su bili uviđavni i postojani u istini.

Njih je Allah, džellešanuhu, odlikovao posebnom vrlinom, a to je da uvijek imaju na umu Ahiret, da nikad ne zaboravljaju polaganje računa, pa su se pripremali za Dan ustanuća i ljude pozivali da se pripremaju za to.

Mi smo njih odlikovali da Nam budu poslušni i samo Nas obožavaju, te smo ih izabrali za to da nose emanet dostavljanja objave.

Sjeti se, Allahov Poslaniče, dobrih ljudi i vjerovjesnika iskrenih: Isma'ila, Ibrahimova sina, zatim El-Jese'a i Zul-Kifla, čiji se životopis s užitkom spominje! Svi su oni bili dobročinitelji i uviđavni; njih je Allah, džellešanuhu, odabrao za dostavljanje poslanice i podario im je najljepše odlike.

Ovo je u Kur’anu pohvala spomenutim ljudima. A bogobojazne, koji izvršavaju Allahove naredbe i sustežu se od Allahovih zabrana, čeka prelijepo prebivalište na budućem svijetu.

Čeka ih naslađivanje u vječnim baščama, iz kojih nikad neće biti izvedeni, a džennetske će kapije, kad oni do njega dođu, otvorene biti – kao izraz dobrodošlice i radosti zbog njihova dolaska.

Čestiti će se u Džennetu odmarati naslonjeni na urešenim divanima, gdje će tražiti najukusniju hranu, piće, vino, voće i sve što njihove duše požele.

Čestiti će u Džennetu pored sebe imati zanosno lijepe žene, čedne, istih godina, koje će gledati samo u njih, svoje muževe.

Ovo je lijepa nagrada koja je obećana onima koji su bili bogobojazni na dunjaluku, te su činili dobra djela.

Ovi plemeniti, blagoslovljeni darovi koje će Allah dati Svojim štićenicima jesu od Njega, oni nikad neće prestajati.

Ovako će na Danu konačnog polaganja računa biti dočekani vjernici, a dotle one koji su prelazili granice, pa bili nevjernici i činili grijehe čeka grozno povratište i neopisivo težak položaj na Danu sudnjem.

Njih će Silni Allah, Znalac svih tajni, kazniti u paklenoj vatri koja će ih pržiti iznad i ispod njih. Grozne li postelje u džehennemskoj vatri za one koji na dunjaluku bijahu poročni!

Evo, ovu groznu, bolnu patnju kušat će griješnici i bezbožnici. Bit će kažnjeni i tako što će, protiv svoje volje, biti napajani kipućom vodom (koja je dostigla krajnji stepen vreline) i smrdljivom, iznad svega odvratnom kapljevinom, tj. gnojem koji će curiti iz tijelā džehenemlija. Tim pićem neće žeđ ugasiti.

Griješnici će u paklenoj vatri biti kažnjavani i drugim mukama sličnim ovim koje su spomenute. Naime, bit će izloženi mnogostrukim kaznama i teškoćama.

Kad se griješnici budu tiskali na vratima Džehennema, svaka će skupina grditi onu drugu, pa će griješnici govoriti jedni drugima: “Ova će gomila džehenemlija ući u paklenu vatru tiskajući se s vama!” Na to će ovi odgovoriti: “Nisu dobrodošli i ne bilo im prostrano i ni ugodno boravište njihovo! Oni će, kao i mi, gorjeti u paklenoj vatri i kušat će njezinu vrelinu.”

Podanici će svojim glavešinama, reći: “Vi niste dobrodošli, niti imate ikakve vrijednosti! Vi ste bili uzrok da skrenemo s Prave staze. A grozno je džehennem boravište i grozno je povratište!” I jedni i drugi bit će stanovnici džehennema.

Podanici će reći: “Gospodaru naš, udvostruči patnju u paklenoj vatri onima koji su bili uzrok da skrenemo s puta istine i da se otuđimo!”

Glavešine zulumćari također će kazati: “Zašto u džehennemskoj vatri ne vidimo ljude koje smo na dunjaluku smatrali poročnima, onima koji zaslužuju kaznu?”

“Jesmo li to griješili kad smo ih ismijavali i nipodaštavali? Ili smo pak, ismijavajući ih, bili u pravu, pa su oni s nama u paklenoj vatri, ali ih još nismo vidjeli, te su nam se sasvim iz vida izgubili?”, reći će.

I znajte da će se raspravljanje među stanovnicima Džehennema, o kojem se ovdje govori, dogoditi.

Vjerovjesniče, obrati se bezbožnicima: “Ja sam vama poslat da vas opomenem i upozorim na bolnu patnju jer ne vjerujete i poričete poslanike! A nema istinskog božanstva osim Allaha, Jednog Jedinog, Koji nema saučesnika! Allah je jedinstven u pogledu Svog Bića, imenā, svojstava… On je svemoćan, niko Mu se ne može suprotstaviti. I zato se samo Njemu treba klanjati.”

I dodaj: “On je stvoritelj nebesa i Zemlje i onog što je između njih. On je silan u Svojoj vlasti, i niko Ga ne može nadvladati. On mnogo prašta onima koji se pokaju.”

Allahov Poslaniče, reci višebošcima: “U časnom Kur’anu, veličanstvenoj knjizi, nalaze se velike vijesti.”

“A vi, o nevjernici, glave okrećete i otuđujete se od časnog Kur’ana ne postupajući prema njegovim ajetima”, reci im.

“Ja nisam ništa znao o razgovoru melekā o stvaranju Adema, ali me je Allah, džellešanuhu, o tome obavijestio u veličanstvenom Kur’anu”, kaži Poslaniče milosti.

“Sveznajući Allah upoznao me je posredstvom objave sa nekim nepoznatim događajima, zbog toga što sam poslat da upozorim na Božiju kaznu.”

Spomeni dan kad se Plemeniti Allah obratio melekima: “Stvorit ću Adema od ilovače…”

“I kad stvorim njegove udove i savršen mu oblik i izgled dadnem pa zatim u njega dušu udahnem te on oživi, vi mu, o meleki, učinite sedždu!”

I meleki su se, bez izuzetka, poklonili Ademu, izvršavajući Allahovu zapovijest da time ukažu počast čovjeku.

Ali je Iblis odbio učiniti sedždu, iz zavisti, oholosti i inata. Zbog toga je postao nevjernik.

Gospodar je upitao Iblisa: “Zbog čega se nisi poklonio Ademu, kojeg sam, iz počasti prema njemu, dvjema rukama Svojim stvorio? Jesi li se to uzoholio nad Ademom ili se pak oholiš kad su posrijedi Moje zapovijesti?”

Na to Iblis odgovori: “Nisam učinio sedždu Ademu zato što sam bolji od njega, materija od koje sam stvoren plemenita je, za razliku od materije od koje je Adem stvoren. Mene si, Allahu, od vatre, a Adema od ilovače stvorio; vatra je bolja i korisnija od zemlje.”

“Izlazi iz Dženneta, nikad se više u njega nećeš vratiti, proklet si i lišen Moje milosti”, reče Iblisu Allah, džellešanuhu.

“Moje će te prokletstvo do Dana ustanuća pratiti, nikad ga se nećeš moći osloboditi.”

Iblis se obratio Silnom Allahu: “Gospodaru moj, nemoj me usmrtiti, već mi daj vremena do Dana ustanuća!”

“Dajem ti vremena”, Allah reče.

Allah, džellešanuhu, obećao je Iblisu da će ga ostaviti u životu do određenog vremena, kad će biti uništen.

Iblis reče: “Kunem se dostojanstvom Tvojim i veličinom Tvojom da ću zacijelo sve ljude odvraćati od poslušnosti Tebi i da ću ih navoditi na stranputicu!”

“Ali, neću moći odvesti u zabludu”, dodao je prokletnik, “one Tvoje robove koje uputiš na Pravu stazu, pa Ti budu poslušni, i koje sačuvaš te ih uzmeš u okrilje Svoje milosti i pažnje!”

Plemeniti Allah reče: “Ja, evo, istinu govorim, i Moje riječi su istina, jer samo istinu Ja govorim!”

Svemogući Allah obećao je da će napuniti Džehennem Iblisom i svima onima koji ga u nevjerstvu budu slijedili.

Obrati se, Vjerovjesniku, mekanskim mnogobošcima: “Ne tražim ja od vas nagradu niti kakvu nadoknadu za dostavljanje poslanice i savjetovanje! I nisam izvještačen, pa ne pokušavam učiniti više od onog što mi je naređeno.”

“Ovaj veličanstveni Kur’an nije ništa drugo osim opomena i upozorenje ljudima i džinima.”

Sigurno ćete saznati istinitost i ispravnost ovog Kur’ana, i to ubrzo, onda kad budete umirali.