Аль-Араф 7:79–155

Salih, 'alejhisselam, se okrenu od svog naroda nakon što je izgubio svaku nadu da će mu se odazvati i reče: "O narode moj, ja sam vam dostavio ono što mi je Allah naredio, i savjetovao sam vas podstičući i upozoravajući, ali vi ste narod koji ne voli savjetnike koji im žele da im ukažu na dobro i da ih odvrate od zla."

I spomeni Luta kada je osudio ono što radi njegov narod i rekao: "Zar činite tu ružnu stvar, zar prilazite muškarcima? To ste vi izmislili i niko vas u tom razvratu nije pretekao!"

"Vi muškarcima prilazite da zadovoljite svoje strasti umjesto ženama koje su stvorene za to, suprotno onome što iziskuje razum, Objava i neiskvarena ljudska priroda. Vi prelazite Allahove granice time što ste izašli iz ljudske normalnosti i skrenuli i udaljili se od onoga što iziskuje zdrav razum i neiskvarena ljudska priroda."

I njegov narod koji činiše taj razvrat je Lutu samo odgovorio, odbijajući istinu: "Izbacite Luta i njegovu porodicu iz vašeg naselja, to su ljudi koji se klone ovog što mi radimo, pa nam ne dolikuje da takvi ostanu među nama."

I Mi smo njega i njegovu porodicu sačuvali naredivši im da po noći izađu iz tog mjesta na koje će se spustiti kazna, osim njegove žene, koja je ostala sa svojim narodom i koju je obuhvatila kazna kao i njih.

I mi na njih spustismo veliku kišu zemljanog kamenja, i prevrnusmo cijelo naselje naopako, pa razmisli, o Poslaniče, kako je skončao Lutov zločinački narod. Bili su uništeni i postali su vječno poniženi.

Mi smo plemenu Medjen poslali njihovog brata Šuajba, 'alejhisselam, koji im reče: "Narode moj, samo Allaha obožavajte, jer niko mimo Njega ne zaslužuje da ga obožavate. Došao vam je jasni dokaz od Allaha za istinitost onoga što vam ja dostavljam od mog Gospodara: dajte ljudima njihovo pravo, pravilno mjereći količinu i težinu robe, i nemojte krnjiti njihova prava koristeći se iznalaženjem mahana njihovim stvarima i odvraćanjem od njih, ili varanjem vlasnika, i nemojte na Zemlji širiti nered bivajući nevjernici i čineći grijehe, nakon što je Allah na njoj uspostavio red slanjem vjerovjesnika. Ovo što vam savjetujem bolje vam je i korisnije, ako ste vjernici, jer sadrži ostavljanje onoga što je Allah zabranio i primjenu onoga što je naredio, čime se približava Njemu.

I nemojte presijecati puteve i prijetiti ljudima kako bi im oteli imetak, i nemojte odvraćati od Allahove vjere one koji žele uputu, želeći da iskrivite Allahov put kako ljudi ne bi njime išli. I sjetite se Allahove blagodati prema vama i zahvaljujte mu na njoj, bilo vas je malo pa vas je On umnožio. I razmislite o tome kako su skončali smutljivci na Zemlji prije vas, jer ih zadesi propast i uništenje.

"Ako je jedna skupina vas povjerovala u ono sa čim sam došao od mog Gospodara a druga skupina nije, onda pričekajte - o poricatelji - dok Allah među nama presudi, a On je najbolji i najpravedniji sudija."

Glavešine Šuajbovog naroda koji su se oholili rekoše: "O Šuajbe, istjerat ćemo te iz našeg naselja zajedno sa onima koji ti vjeruju, ili ćeš se vratiti u našu vjeru!" On im reče razmišljajući i čudeći se: "Zar da vas slijedimo u vašoj neispravnoj vjeri, i pored toga što nam nije po volji, jer znamo za neispravnost onoga što slijedite?"

"Mi bismo na Allaha laž iznijeli ako bi povjerovali u ispravnost vašeg višeboštva i nevjerstva nakon što nas je Allah sačuvao toga, iz Njegove milosti. Nikako nije ispravno da se vratimo u vašu neispravnu vjeru, osim ako Allah, naš Gospodar, to hoće, jer se sve pokorava Njegovoj volji. Naš Gospodar sve zna, i samo se na Njega oslanjamo kako bi nas učvrstio na pravom putu i sačuvao od puteva Džehennemlija. Gospodaru naš, presudi između nas i našeg nevjerničkog naroda, pomozi sljedbenike istine, kojima je učinjena nepravda, protiv prkosnih zulumćara, jer Ti si najbolji sudija."

Glavešine nevjernici iz njegovog naroda koji odbiše poziv u monoteizam rekoše svom narodu prijeteći: "Narode naš, ako prihvatite Šuajbovu vjeru i ostavite vašu vjeru i vjeru vaših predaka, sigurno ćete propasti."

I zadesi ih snažan zemljotres i oni pomriješe u svojim domovima, pali na koljena i lica, nepokretni.

Svi oni koji su Šuajba utjerivali u laž propali su, i kao da nikad nisu postojali u svojim domovima, i kao da nikad nisu uživali. Oni koji su Šuajba utjerivali u laž su istinski propali jer su izgubili sve, i sebe i ono što su posjedovali, dok vjernici iz njegovog naroda nisu propali, kako su mislili ovi nevjernici poricatelji.

Šuajb, 'alejhisselam, se okrenu od njih nakon što propadoše i obrati im se: "Narode moj, dostavio sam vam ono što mi je naredio moj Gospodar, i savjetovao sam vas pa niste prihvatili moj savjet i niste se pokorili mojim uputstvima, pa kako da tugujem za narodom koji nije vjerovao u Allaha i koji je bio ustrajan na svom nevjerstvu?"

Kad god smo poslali nekog vjerovjesnika u neko naselje pa ga u laž utjerali stanovnici tog naselja - Mi smo ih kaznili siromaštvom i bolestima kako bi se pokorili Allahu i ostavili nevjerstvo i oholost. Ovo je upozorenje Kurejšijama i svakom ko ne vjeruje i porekne, spominjanjem Allahovog metoda sa prijašnjim narodima koji su istinu poricali.

Nakon što smo ih iskušali neimaštinom i bolešću dadosmo im velika dobra i sigurnost, pa kad se umnožiše i veliki imetak stekoše rekoše: "To što nas pogađa teškoća i blagostanje je samo životni zakon i to se događalo i našim precima", ne spoznavši da su ih iskušenja zadesila da bi pouku uzeli, a da im je blagostanje došlo kako bi ih postepeno odvelo u propast. Nakon toga smo ih iznenada kaznili, a da toga nisu ni svjesni bili.

Da su stanovnici ovih naselja kojima smo slali Naše poslanike povjerovali u ono sa čim su im došli ti poslanici, i da su se Allaha pobojali ostavljajući grijehe i primjenjujući Njegove naredbe, otvorili bismo im vrata dobra sa svake strane. Međutim, oni nisu povjerovali niti su se pobojali, već su poricali ono sa čim su im poslanici došli, pa smo ih iznenada kažnjavali zbog grijeha koje su učinili.

Zar su stanovnici ovih nevjerničkih naselja sigurni da im Naša kazna neće doći noću dok spavaju u rahatluku i smiraju?

I da li su sigurni da im Naša kazna neće doći početkom dana dok su nemarni i zauzeti svojim dunjalukom?

Pogledajte kako im je Allah dao vremena i obasuo ih blagodatima poput snage i bogatstva, da bi ih postepeno u propast odveo! Zar su i nevjernici poricatelji bili sigurni od Allahove zamke? Samo propali ljudi misle da su sigurni od Allahove kazne iako rade zlo. Oni koji su na pravom putu se čuvaju Allahove zamke time što ne dozvoljavaju da ih blagodati obmanu, već su svjesni da su to Allahove blagodati i zahvalni su na njima.

Zar nije postalo jasno onim generacijama koje dođu da žive na Zemlji nakon što su prijašnji narodi uništeni zbog grijeha, da ih Allah može, ako hoće, kazniti zbog njihovih grijeha onako kako je to On inače činio, ako ne uzmu pouku iz onoga što je zadesilo njihove prethodnike i čine ista ta uništavajuća djela? On njihova srca zapečati pa pouku ne primaju niti im opomena koristi.

Mi ti o tim prijašnjim narodima, narodu Nuha, Huda, Saliha i Šuajba kazujemo i obavještavamo, o Poslaniče, o tome kako su poricali i inatili se, i kako su uništeni, a sve to da bi bilo pouka i opomena onome ko pouku i opomenu prima. Tim narodima su njihovi poslanici došli sa jasnim dokazima da govore istinu, ali oni nisu vjerovali, a Allah je već znao da će poricati. Kao što je Allah zapečatio srca naroda nevjerničkih naselja koji su u laž njihove poslanike utjerivali, tako će zapečatiti srca onih koji ne vjeruju u Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa neće biti upućeni ka vjerovanju.

Većina naroda kojima su poslati poslanici nisu ispunili Allahovu oporuku, i nisu se pokorili Njegovim naredbama, već su većina njih Njegove granice prelazili.

Nakon tih poslanika smo poslali Musaa, 'alejhisselam, sa našim jasnim dokazima i argumentima za njegovu istinitost. Poslali smo ga faraonu i njegovom narodu, ali su oni porekli te dokaze i uznevjerovali, pa razmisli, o Poslaniče, kako je skončao faraon i njegov narod! Allah ih je potopio i prokleo, na dunjaluku i na Ahiretu!

Kada Allah posla Musaa faraonu i Musa dođe do njega, reče mu: "O faraone, ja sam, uistinu, poslat od Stvoritelja svih stvorenja, njihovog Vlasnika i Upravitelja."

Musa reče: "Pošto me je On poslao, onda meni ne priliči da o Njemu govorim osim istinu. Došao sam vam sa jasnim dokazom da govorim istinu i da sam poslat od mog Gospodara, pa oslobodi i pošalji sa mnom potomke Israilove, koje si porobio i koje tlačiš."

Faraon reče Musau: "Ako si došao sa dokazom, kao što misliš, daj taj dokaz ako istinu govoriš."

Musa baci svoj štap koji se pretvori u veliku zmiju, jasnu i vidljivu svakom ko posmatra.

On izvadi svoju ruku iz otvora na košulji kod prsa ili ispod pazuha, i ona bijaše bijela, a to nije bila posljedica bolesti lepre, i ruka je bila blistava za one koji posmatraju od žestoke bjeline.

Glavešine koji posmatraše pretvaranje štapa u zmiju i bjelilo rukekoje nije posljedica bolesti lepre, rekoše: "Musa je samo čarobnjak koji dobro poznaje magiju."

"On želi time da vas izvede iz vaše zemlje, Egipta." Faraon se posavjetova sa njima oko Musaa, 'alejhisselam, rekavši im: "Šta mislite da trebam učiniti?"

Oni rekoše: "Daj Musau i njegovom bratu Harunu vremena i pošalji izaslanike po egipatskim gradovima da sakupe čarobnjake koji se u njima nalaze."

"Izaslanici će ti doći sa skupinom čarobnjaka iz gradova, svaki od njih je vješt i dobar poznavalac magije."

Faraon posla izaslanike da sakupe čarobnjake, pa kada dođoše upitaše faraona da li će imati nagradu ako pobijede Musaa?"

Faraon im odgovori: "Da, imat ćete nagradu i platu, bićete na visokim pozicijama kod mene."

Čarobnjaci rekoše samouvjereno i nadmeno vjerujući u pobjedu: "O Musa, izaberi šta hoćeš, da ti prvi počneš ili mi."

Musa im reče, uvjeren u Allahovu pomoć i ne mareći za njih: "Vi prvi bacite vaše konopce i štapove." Kada baciše opčiniše oči ljudi, prikazaše im varku i uplašiše ih. Njihova čarolija (njihov trik) je bila jaka u očima posmatrača."

Allah objavi Svom poslaniku i sagovorniku Musau, 'alejhisselam: "Baci svoj štap." On ga baci, i štap se pretvori u živu zmiju koja proguta konopce i užad čarobnjaka koji su trikovima ljudima skrivali stvarno stanje obmanuvši ih da su to bile stvarne zmije."

Istina izađe na vidjelo i posta jasno da je Musa došao sa istinom, a da su čarobnjaci došli sa običnim trikovima.

Tu bijahu pobijeđeni i poniženi, a Musa pobijedi na tom skupu.

Kada su čarobnjaci vidjeli Allahovu moć i jasne znakove ne osta im drugo nego padnu ničice na sedždu Allahu Uzvišenom.

Čarobnjaci rekoše: "Vjerujemo u Gospodara svih stvorenja!"

"Gospodara Musaovog i Harunovog, jer samo On zaslužuje da bude obožavan, a ne razni izmišljeni bogovi."

Faraon im zaprijeti nakon što su povjerovali u Allaha Jedinog: "Povjerovali ste Musau prije nego što sam vam ja dozvolio!? To je vaša varka koju ste vi dogovorili sa Musaom kako bi stanovnike ovog grada izveli iz njega! O čarobnjaci, sigurno ćete vidjeti kakva će vas kazna zadesiti!"

"Odsjeći ću vam noge i ruke unakrst, a zatim ću vas okačiti na palmina stabla kako bi se uplašio svako ko vas vidi u takvom stanju!"

Čarobnjaci mu odgovoriše: "Mi ćemo se našem Jedinom Gospodaru vratiti, i ne marimo za tim čime nam prijetiš."

"Ti nam samo zamjeraš, faraone, to što smo povjerovali u dokaze našeg Gospodara nakon to su nam došli preko Musaa. Ako je to kažnjivi grijeh onda je to naš grijeh." Zatim uputiše dovu Allahu rekavši ponizno: "Gospodaru naš, obaspi nas strpljenjem kako bismo bili postojani na istini, i usmrti nas kao muslimane, Tebi predane, sljedbenike Tvog poslanika."

Glavešine faraonovog naroda rekoše faraonu huškajući ga protiv Musaa i njegovih sljedbenika: "Zar ćeš pustiti Musaa i njegov narod da šire nered po Zemlji i da ostave tebe i tvoja božanstva pozivajući u obožavanje samo Allaha?" Faraon reče: "Pobićemo sinove Israelićana a u životu ostaviti njihove kćerke da nam služe. I mi smo, sigurno, iznad njih i nama pripada vlast i moć."

Musa reče svom narodu: "Narode moj, tražite pomoć od Allaha Jedinog i da odagna od vas zlo i podari vam dobro, i strpite se u ovom iskušenju jer sva je Zemlja Allahova a nije faraonova ni bilo koga drugog pa da može raditi na njoj šta hoće. Allah naizmjenično daje vlast na Zemlji kome On hoće, ali konačna pobjeda na Zemlji će pripasti vjernicima, onima koji se pokoravaju Njegovim naredbama i klone onoga što je zabranio. Zemlja pripada vjernicima kakva god da ih iskušenja zadese."

Israelićani rekoše Musau, 'alejhisselam: "O Musa, iskušani smo od faraona ubistvom naših sinova i ostavljanjem naših kćeri prije nego što si nam došao i nakon što si nam došao." Musa, 'alejhisselam, im reče nagovještavajući olakšanje: "Možda vaš Gospodar uništi vašeg neprijatelja, farona i njegov narod, i vama da vlast na Zemlji nakon njih da vidi - a On sve zna - kako ćete postupati nakon toga, da li ćete biti zahvalni ili nezahvalni."

Mi smo kaznili faraonov narod gladnim godinama i sušom, zatim manjkom plodova zemlje, kako bi opomenu prihvatili i pouku uzeli, kako bi shvatili da je to kazna za njihovo nevjerstvo, pa da se pokaju Allahu."

Kada faraonovom narodu dođe plodna godina, i kada uberu puno plodova i usjeva, i padnu cijene, oni kažu: "Ovo smo dobili jer smo zaslužili, i jer to nama pripada", dok ako ih zadesi nedaća poput suše, mnoštva bolesti i drugih nedaća, misle da im je Musa sa njegovim narodom donio lošu sreću (baksuz), dok je istina da ih sve to pogađa Allahovom odredbom, i u tome ni Musa niti bilo ko drugi nije imao udjela, osim što je Musa dovio protiv njih. Međutim, većina njih ne zna pa te stvari pripisuju nekom mimo Allaha.

Faraonov narod reče Musau, 'alejhisselam, prkoseći istini: "S kojim god dokazom da nam dođeš da smo na zabludi kako bi nas odvratio od toga i da si ti na istini kako bismo ti povjerovali - nećemo ti vjerovati!"

Pa smo na njih poslali veliku vodu kao kaznu za poricanje i inat, te se njihovi usjevi i plodovi potopiše, i poslasmo im skakavce koji pojedoše njihove usjeve, i poslasmo im insekte koji napadaju usjeve ili vaške koje uznemiravaju čovjeka u njegovoj kosi, i poslasmo im žabe koje ispuniše sve njihove posude i pokvariše njihovu hranu, i koje im nesanicu izazvaše, i poslasmo im krv tako da se voda u njihovim bunarima i rijekama pretvori u krv! Sve to poslasmo kao jasne znakove koji dolaziše jedni za drugima, ali i pored toga su oholo odbili da povjeruju u Allaha i ono sa čim je došao Musa, 'alejhisselam. Oni bijahu narod grješni, narod koji nikako ne ostavlja zabludu i koji neće pravi put.

Kada ih Allah kazni ovim pojavama oni rekoše Musau: "O Musa, zamoli za nas tvog Gospodara tvojim vjerovjesništvom i time što ti je obećao da će ukloniti kaznu pokajanjem, da od nas otkloni ovu kaznu. Ako se to ispuni, mi ćemo sigurno povjerovati u tebe, oslobodit ćemo i poslaćemo Isrelićane sa tobom."

Pošto otklonismo kaznu od njih do određenog roka kada ćemo ih potpuno uništiti, tad gle - prekršiše obećanje koje su dali, da će vjerovati i osloboditi Israelićane. Ostali su ustrajni na nevjerstvu i nisu oslobodili Israelićane da odu sa Musaom.

Kada dođe vrijeme koje je određeno za njihovo uništenje spustismo na njih Našu kaznu time što ih potopismo u moru, jer su Allahove ajete u laž utjerivali i od jasne istine se okretali.

I Israelićanima koje je faraon i njegov narod tlačio dadosmo u naslijeđe istočne i zapadne dijelove zemlje, zemlje Šama koju je Allah blagoslovio, dajući da u njoj usjevi i plodovi rađaju na najpotpuniji način. I time bijahu ispunjene riječi tvog Gospodara, Poslaniče, a Njegov govor je najljepši govor: "A Mi smo htjeli da one koji su na zemlji tlačeni obdarimo i da ih vođama i nasljednicima učinimo." (el-Kasas, 5.) Allah je dao Israelićanima vlast na Zemlji jer su se strpili na tlačenju koje im je dolazilo od faraona i njegovog naroda, i uništili smo njihova staništa, zamkove i usjeve.

I Mi Israelićane sa Musaom prevedosmo preko mora nakon što ga je Musa udario štapom i ono se razdvojilo. Nakon toga prođoše pored naroda koji obožava kipove pored Allaha, pa Israelićani rekoše Musau, 'alejhisselam: "O Musa, napravi nama kipa da ga obožavamo kao što ovi obožavaju kipove pored Allaha." Musa im reče: "O narode moj, doista ste vi narod koji ne poznaje ono što je dužnost u pogledu veličanja Allaha i Njegove jednoće, i koji ne zna da Mu ne dolikuje pridruživanje bilo koga drugog u ibadetu."

"Doista će njihovo obožavanje kipova propasti, i sva njihova djela će biti poništena jer obožavaju nekog pored Allaha."

Musa reče svom narodu: "Narode moj, kako da vam pored Allaha tražim boga da obožavate, a vidjeli ste veličanstvene Allahove znakove? I Allah vas je odlikovao nad drugim ljudima vašeg vremena time što vam je uništio neprijatelja i dao vam vlast na Zemlji!"

"O Israelićani, sjetite se kada smo vas izbavili od faraona i njegovog naroda koji su vas ponižavali, koji su ubijali vaše sinove i ostavljali vaše kćeri da ih služe! U vašem izbavljanju od faraona i njegovog naroda je veliki ispit za vas od vašeg Gospodara,a taj ispit iziskuje zahvalnost.

Allah odredi Svom poslaniku Musau trideset noći u kojima će razgovarati sa njim, a zatim ih upotpuni sa još deset tako da ukupno bijaše četrdeset noći. Musa reče svom bratu Harunu kada je htio otići da razgovara sa svojim Gospodarem: "Ti me zamijeni u vođenju naroda, o Harune, i lijepo i milostivo njima upravljaj, a dobro se čuvaj puta smutljivaca, dobro se čuvaj grijeha i pomaganja grješnika."

Kada Musa dođe na određeno mjesto i u određeno vrijeme za razgovor sa svojim Gospodarom, koji trajaše četrdeset dana, i Allah razgovara sa njim govoreći mu Svoje naredbe i zabrane i druge stvari, Musa poželi da vidi svog Gospodara. Tada Musa zatraži od Allaha da mu se pokaže da ga vidi, a Allah mu odgovori: "Ne možeš me vidjeti u dunjalučkom životu, jer to ne možeš podnijeti, ali pogledaj u ono brdo kojem ću se otkriti, pa ako to brdo ostane na svom mjestu nakon toga, moći ćeš me vidjeti, a ako bude sravnjeno sa zemljom - nećeš me vidjeti na ovom svijetu." Nakon što se Allah otkri tom brdu ono se sravni sa zemljom i Musa pade u nesvijest. Kada se osvijesti reče: "Gospodaru moj, uzvišen si Ti iznad svega što Ti ne dolikuje, i ja ti se kajem što sam tražio da Te vidim na dunjaluku, i ja sam prvi vjernik u Tebe od mog naroda."

Allah reče Musau: "Ja sam te odabrao i iznad ostalih ljudi te odlikovao objavljujući ti Moje poslanice, onda kada sam te učinio poslanikom tvom narodu, i odlikovao sam te time da razgovaram sa tobom bez posrednika. Prihvati tu počast koju ti dajem i budi zahvalan Allahu na tim veličanstvenim blagodatima."

I Mi Musau napisasmo na pločama od drveta i drugih materijala sve ono što je bilo potrebno Israelićanima, vezano za njihovu vjeru i za njihov dunjalučki život, i u tome je bila pouka za one koji pouku primaju, i detaljno pojašnjenje propisa. "Ozbiljno uzmi ovaj Tevrat, o Musa, i naređuj tvom narodu da ga na najljepši način primjene, za šta će imati veliku nagradu. To znači da čine ono što sam im naredio na najpotpuniji način, da budu strpljivi i da praštaju, a Ja ću im pokazati konačno uništenje onih koji se suprotstavljaju Mojoj naredbi i ne pokoravaju Mi se."

Ja ću oholnike, one koji se uzdižu iznad Allahovih robova i iznad istine, spriječiti da uzmu pouku iz Mojih znakova koji se nalaze u njima i oko njih, pa koji god od Mojih znakova da vide neće vjerovati u njega. To je zato što se oni suprotstavljaju Mojim znakovima i okreću se od njih, i neprijateljuju protiv Allaha i Njegovog Poslanika. Oni ako vide put istine koji vodi Allahovom zadovoljstvu - njime ne idu niti to žele, a ako vide stranputicu i put nevjerovanja koji vodi ka Allahovoj srdžbi oni ga slijede, jer oni poriču Allahove veličanstvene dokaze koji ukazuju na istinitost onoga sa čim su došli poslanici i ne razmišljaju o njima, jer su nemarni.

Onima koji poriču Naše dokaze koji ukazuju na istinitost Naših poslanika i poriču susret sa Allahom na Sudnjem danu - dobra djela će propasti, i neće za njih imati nagradu jer nisu ispunili uslov vjerovanja. Oni će na Sudnjem danu biti kažnjeni za svoje nevjerstvo u Allaha, za svoje pridruživanje sudruga Allahu, oni će vječno u Vatri boraviti.

Musaov narod je, nakon Musaovog odlaska da razgovara sa Allahom, napravio kip u liku teleta, koji nema dušu, niti može govoriti! Zar nisu znali da im se ono ne može obratiti niti ih uputiti na put dobra, osjetilni ili apstraktni, niti im može pribaviti korist niti otkloniti štetu? Uzeli su ga za božanstvo, i time su veliku nepravdu sebi učinili.

Nakon što su se pokajali i shvatili da su u zabludi zbog uzimanja teleta za božanstvo pored Allaha, oni Allaha zamoliše: "Ako nam se naš Gospodar ne smiluje, ne uputi nas da Mu budemo pokorni i ne oprosti nam što smo obožavali tele, sigurno ćemo izgubiti i dunjaluk i Ahiret!"

Kada se Musa vrati svom narodu nakon razgovora sa svojim Gospodarem, srdit na svoj narod i tužan zbog stanja u kojem ih je našao, zbog njihovog obožavanja teleta, reče: "Ružno li je ono što ste uradili poslije mene, o narode moj, jer to vodi propasti i nesreći! Zar vam je dosadilo da me čekate pa ste počeli obožavati tele!?" On baci ploče od silne srdžbe i tuge, i uhvati svog brata Haruna za kosu i bradu, i povuče ga k sebi jer je ostao sa narodom a nije promijenio ono što je vidio. Harun reče Musau, blago mu se obraćajući: "Sine moje majke, doista su me oni smatrali slabim i prezrenim, i skoro da su me ubili, pa me nemoj kazniti pa da se moji neprijatelji tome raduju, i nemoj me, iz srdžbe, svrstavati među nepravednike zbog njihovog obožavanja teleta."

Musa zamoli svog Gospodara: "Gospodaru moj, oprosti meni i mom bratu Harunu, i uvedi nas u Svoju milost, i obaspi nas Svojom milošću sa svih strana. Ti si, Gospodaru naš, najmilostiviji prema nama."

Doista će one koji su obožavali tele pogoditi posljedica žestoke srdžbe njihovog Gospodara i poniženje u životu, jer su Ga rasrdili i omalovažili. Tako On kažnjava one koji izmišljaju laži na Allaha Uzvišenog.

A što se tiče onih koji su činili loša djela poput širka i drugih grijeha, a zatim se pokajali Allahu tako što su se vratili vjerovanju i ostavili grijehe, tvoj Gospodar - o Poslaniče - će im oprostiti i smilovati im se nakon ovog pokajanja, ostavljanja širka i griješenja a prihvatanja imana i pokornosti.

Nakon što se Musa, 'alejhisselam, smirio, uzeo je one ploče koje je bacio iz srdžbe, a koje su sadržavale uputu, istinu i milost prema onima koji se boje svog Gospodara i Njegove kazne.

Musa odabra sedamdeset ljudi iz svog naroda da traže oprost od Allaha zbog toga što su maloumnici obožavali tele, i Allah im odredi gdje i kada da dođu. Kada su došli na to određeno mjesto u određeno vrijeme, oni se drsko poniješe prema Allahu i zatražiše od Musaa da im Allaha pokaže da Ga vide svojim očima. Zbog toga ih zadesi zemljotres, pa svi pomriješe. Musa zamoli svog Gospodara rekavši: "Gospodaru moj, da si htio ranije da uništiš njih i mene Ti bi to uradio. Zar ćeš nas uništiti zbog onoga što su uradili maloumnici među nama? To što je moj narod obožavao tele je iskušenje kojim Ti upućuješ koga hoćeš i odvodiš u zabludu koga hoćeš. Ti upravljaš nama pa nam oprosti grijehe i smiluj nam se Svojom prostranom milošću, jer Ti jedini praštaš grijehe."