Ат-Тавба

Ovo je obznana Allaha i Njegova Poslanika da ugovor koji su oni, višebošci Arapskog poluotoka, potpisali s muslimanima više ne važi.

“O višebošci, putujte po Zemlji kud god hoćete u periodu od četiri mjeseca nakon kojih nećete imati garanciju sigurnosti i nenapadanja. Budite uvjereni da će Allah poniziti nevjernike, kroz ubijanje i zarobljavanje (u ratu) na ovom svijetu, i kroz džehennemsku patnju na Ahiretu." Ovaj se ajet odnosi na one višebošce s kojima je potpisan ugovor na neodređeno vrijeme. Ugovor o miru koji traje određeno vrijeme, pa makar trajao i duže od četiri mjeseca, mora se ispoštovati.

Jasan je i objelodanjen proglas od Allaha i Njegova Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, svim ljudima na dan Kurban bajrama – da ugovor s višebošcima više nije na snazi i da ih se odriču. O višebošci, ako se pokajete, napustite obožavanje kipova i prihvatite islam, to vam je bolje, a ako glave okrenete od pokajanja, budite uvjereni da Allahu nećete umaći, i da od Njegove kazne ne možete pobjeći. O Poslaniče, obavijesti nevjernike o žestokoj kazni koja ih čeka.

Iz prethodnog propisa izuzimaju se višebošci s kojima imate potpisan ugovor, a koji nisu prekršili nijedan paragraf tog ugovora. Održite ugovor koji ste s njima sklopili do isteka njegovog roka, a Allah voli one koji se čuvaju udaljavanja od Njega time što čine ono što je On naredio - u šta spada i pridržavanje ugovora - i klone se onoga što je zabranio - u šta spada i pronevjera ugovora.

Kad prođu sveti mjeseci u kojima ste vašim neprijateljima garantovali sigurnost - ubijajte višebošce gdje god ih nađete, opsjedajte njihove tvrđave i na njihovim putevima, zarobljavajte ih. Ako se pokaju od višeboštva, i počnu klanjati i davati zekat, postali su vaša braća po islamu, pa ih ostavite na miru. Doista Allah puno prašta onima koji se kaju i milostiv je prema njima.

Ako neki višebožac protiv kojeg ti je dozvoljena borba zatraži od tebe sigurnost, pruži mu je kako bi mu proučio nešto lahko iz Kur’ana, ono što će razumjeti, a potom ga pošalji tamo gdje će biti siguran, jer nevjernici ne znaju činjenice ove vjere. Kada ih podučite nečemu od Kur'ana možda krenu pravim putem.

Ne može postojati ugovor između Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, s jedne, i višebožaca, s druge strane, jer su višebošci vjerolomni. No, ipak, držite se ugovora koji ste sklopili na Hudejbiji, u blizini Časnog hrama, sve dok ga se oni budu držali, jer Svevišnji Allah voli one koji Ga se boje izvršavajući vjerske naredbe, a sustežući se od vjerskih zabrana.

Kako da se držite ugovora s višebošcima kad su oni vaši neprijatelji, ako bi vas pobijedili i nad vama zavladali, ništa ih ne bi spriječilo da vas kažnjavaju i žestoko muče: ni savez, ni srodstvo, ni ugovor!? Oni vas pridobivaju slatkim, umilnim riječima, a srca su im pakosna protiv vas, zavide vam, mrze vas i zakleti su vam neprijatelji; većina njih krše ugovor.

Slijeđenje Allahovih ajeta - u šta spada i pridržavanje ugovora - zamjenjuju za nešto što je bijedno, nisko i prolazno - a to su dunjalučka uživanja - pa sprečavaju ljude od ulaska u islam. Loše je ono što oni čine!

Kad su posrijedi vjernici, oni ne poštuju ni savez, ni srodstvo, ni ugovor, pa prelaze granice Allahova šerijata, nepravedni su i nasrću na prava drugih.

No, pokaju li se prihvatajući islam, počnu klanjati obavezne namaze i davati zekat, oni su tad vaša braća u vjeri, pa imaju ista prava i obaveze kao i vi. Više vam neće biti dozvoljeno da se borite protiv njih, jer su zaštićeni islamom. Eto tako Allah objašnjava Svoje dokaze onima koji razumiju i imaju pameti, jer će samo takvi uzeti pouku.

Ako ovi višebošci koji su s vama sklopili ugovor o nenapadanju određeni vremenski period prekrše to i ponovo budu vrijeđali vašu vjeru - borite se protiv njih, oni su kolovođe nevjerstva. Sa njima više ne vrijede ugovori i nisu zaštićeni. Borite se protiv njih kako bi se okanili svog nevjerstva, kršenja ugovora i vrijeđanja islama.

Zašto se ne borite protiv protiv ljudi koji su prekršili svoje ugovore s vama, i koji su se dogovorili prognati Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, iz Meke? Oni su prvi počeli rat protiv vas, kada su pomogli pleme Bekr, koji bijahu saveznici Kurejšija, protiv plemena Huza'a, koji bijahu saveznici Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Zar se njih bojite pa se ne borite protiv njih? Samo se Allaha treba bojati, ako iskreno vjerujete.

O pravovjerni, borite se protiv nevjernika, Allah će ih kazniti vašim rukama, time što ćete ubijati, poraziti i zarobljavati nevjernike (koji ratuju protiv vas). On će vas pomoći protiv njih dajući vam pobjedu, i srca onih koji nisu učestvovali u bici bit će izliječena kada vide pogibiju, zarobljavanje i poraz nevjernika pred vjernicima.

Allah će dati da pobjeda vjernika bude razlog za otklanjanje srdžbe i bijesa iz vjerničkih srca. A koji se od protivnika pokaje – pa, Uzvišeni Allah će mu oprostiti, kao što se desilo sa nekim Mekelijama na danu oslobođenja Mekke. Allah zna onoga ko se iskreno pokaje, savršeno mudro stvara i uređuje stvorenja, i savršeno mudro propisuje zakone.

Zar mislite, o vjernici, da će vas Allah ostaviti a da vas neće iskušati? Iskušenje je Allahov zakon na ovom svijetu, i On će vas iskušavati kako bi ukazao na one koji se iskreno bore na Njegovom putu i ko od vas, umjesto Gospodara i Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, nije uzeo nikog za prisnog prijatelja s kojima razmjenjuju ljubav. Sveznajućem su Allahu, o ljudi, poznata sva vaša djela, javna i tajna, i dat će vam ono što ste zaslužili.

Ne priliči da višebošci grade i održavaju džamije kroz obožavanje i dobra djela dok ispoljavaju nevjerovanje i bore se protiv islama. Svemogući će Allah poništiti sva njihova djela jer ne ispunjavaju uslov primanja - islam, i oni će na Sudnjem danu u Vatru ući, u kojoj će vječno boraviti, osim ako se pokaju od širka prije nego im smrt dođe.

Izgradnju i održavanje džamija i njihovo ispunjavanje ibadetom zaslužuje samo onaj koji vjeruje u Allaha Jedinog i sudruga Mu ni u čemu ne pridružuje, i ko u Sudnji dan vjeruje, namaz klanja, zekat daje, samo se Allaha boji. Za njih se može nadati da će ih Milostivi Allah uputiti na pravi put, a kad je riječ o višebošcima, oni su posve daleko od toga.

Zar mislite, o višebošci, da je onaj koji hadžije napaja vodom i vodi brigu o Časnom hramu jednak onom koji vjeruje u Allaha i nikoga Mu ni u čemu ne pridružuje, i ko u Posljednji dan vjeruje i bori se na Božijem putu životom i imetkom da bi Allahova riječ bila gornja a riječ nevjernika donja?! Zar ih smatrate isto vrijednim kod Allaha? Oni nikako ne mogu biti jednaki. Allah neće na pravi put uputiti one koji nepravdu sebi čine pridružujući Allahu sudruga, makar činili dobra djela kao što je napajanje hadžija.

Oni koji su spojili vjerovanje u Allaha sa činjenjem hidžre iz svoje u islamsku zemlju i bore se na Allahovu putu, imecima i životima, na najvećem su stupnju kod Allaha. Oni će na oba svijeta ostvariti svoje želje i bit će istinski dobitnici, u Džennet će ući.

Svevišnji Allah šalje im vijesti da će im, iz Svoje neizmjerne milosti, oprostiti grijehe, biti zadovoljan njima i nikad se na njih neće rasrditi, a potom će ih uvesti u vječne džennetske bašče.

Oni će u Džennetu biti vječno, kao nagrada za dobra djela koja su činili na dunjaluku. Kod Allaha je velika nagrada za one koji su radili ono što je naredio i klonili se onoga što je zabranio.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite ono sa čim je došao Njegov Poslanik, ne uzimajte svoje očeve, niti svoju braću, niti bilo kog rođaka za prisne prijatelje, pa da im otkrivate tajne vjernika i sa njima se konsultujete mimo vjernika, ako su ti rođaci dali prednost nevjerstvu nad islamom. Ko njih uzme za pomagače i prisne prijatelje dok su nevjernici i ispoljava im čistu srčanu ljubav (koja je viši stepen od prirodne naklonosti i milosti duše prema rodbini ili tome slično), zgriješio je prema Allahu i time nepravdu prema sebi učinio.

Reci, o Vjerovjesniče, onima koji preferiraju ovaj svijet: “Ako su vam očevi, i sinovi, i braća, i žene, i porodice, i stečeni imeci, i trgovačka roba za koju strepite da neće imati prođe, i kuće vaše u kojima uživate – draži od pokornosti Allahu, hidžre i borbe na Božijem putu, onda pričekajte kaznu Silnog Allaha! Allah neće na pravi put uputiti one koji Mu prkose i čine ono što On ne voli."

Uzvišeni Allah bio je uz vas, vjernici, pa vam je pomogao protiv višebožaca u mnogim bitkama i pohodima, iako ste bili slabi i malobrojni, kad ste se na Njega oslonili i uzroke poduzeli, i kada niste bili obmanuti svojom brojnošću, jer brojnost nije sebeb (uzrok) vaše pobjede. Što se tiče bitke na Hunejnu, gdje ste bili poneseni svojom brojnošću i rekli ste: "Danas nećemo biti pobijeđeni zbog malobrojnosti.", nije vam mnoštvo koristilo, pa vas je neprijatelj savladao i zemlja vam je postala tijesna, ma koliko prostrana bila, a onda ste se u bijeg dali, poraženi.

Nakon vašeg bježanja od neprijatelja, Allah je na Poslanika i na vjernike spustio smiraj, pa su se vratili na poprište bitke i poslao je meleke koje niste vidjeli, a kaznio je nevjernike pogibijom, zarobljavanjem i zaplijenom imetka i zarobljavanjem porodica. Eto, to je višebošcima bila kazna zato što su utjerali Allaha i Njegovog Poslanika u laž, okrećući se od Objave sa kojom je došao.

Zatim, ko se pokaje od svog nevjerstva i svoje zablude, nakon te kazne - Allah će mu oprostiti, jer On prašta pokajnicima i milostiv je prema njima. On od pokajnika prihvata pokajanje nakon nevjerstva i činjenja grijeha.

O vi koji vjerujete u Allaha i Njegovog Poslanika, i slijedite ono što vam je propisao, višebošci su nečist, zbog nevjerstva, nepravde, i ružnih karakternih osobina i običaja, pa neka ne ulaze u mekkanski harem - u okviru kojeg je i sam Sveti hram - makar bili hadžije ili došli na 'umru, nakon ove, devete godine po Hidžri. Ukoliko se bojite, o vjernici, siromaštva zbog prekida hrane i razne robe sa kojima su mušrici dolazili, Allah će vam to nadoknaditi iz Svojih riznica, ako bude htio. Doista Allah zna vaše stanje i mudro određuje ono što je dobro za vas.

Vjernici, borite se protiv nevjernikā, koji Allahu sudruga pridružuju, i koji ne vjeruju Posljednji dan, i koji se ne klone onoga što je zabranio Allah preko Svog Poslanika, poput strvine, svinjskog mesa, alkohola i kamate, i koji se ne žele povinovati odredbama Allahovog zakona. Borite se protiv njih, a to su Jevreji i kršćani, sve dok ne daju porez, poraženi i ponizno.

Jevreji i kršćani su višebošci. Jevreji su Allahu pridružili Uzejra kao Allahovog sina, a kršćani su ustvrdili da je Isa Allahov sin, neosnovano i bez ikakva dokaza to govoreći. Slično su izmišljali i prijašnji višebošci koji su govorili da su meleki Božije kćeri. Uzvišen je Allah i daleko iznad onoga što oni tvrde! Kako se odmeću od jasne istine i prihvataju zabludu?!

Jevreji svoje svećenike, a kršćani svoje monahe učinili su bogovima pored Allaha, pa im oni dozvoljavaju ono što je Allah zabranio i zabranjuju ono što je Allah dozvolio. Kršćani vjeruju da je Isa, sin Merjemin, bog kojeg treba obožavati pored Uzvišenog Allaha. Uzvišeni Allah je rabinima i monasima, i Uzejru i Isau sinu Merjeminom, naredio da samo Njega, Jedinog, obožavaju, jer On, Uzvišeni, je jedan jedini Bog, i niko pored njega nema pravo biti obožavan. On je daleko iznad toga da ima sudruga, kako to tvrde višebošci i njima slični.

Jevreji, kršćani i svi ostali nevjernici žele, vrijeđajući islam i utjerujući u laž ono sa čim je došao Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, žele uništiti islam i njegove kristalno jasne dokaze Allahove jednoće i istinitosti posljednje Objave, ali Allah odbija to i uistinu će upotpuniti i uzdići Njegovu vjeru nad svim ostalim, makar nevjernicima bilo mrsko. Kada Allah nešto hoće - biva uništeno sve što se Njegovoj volji suprotstavlja.

Allah je Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, poslao s Kur'anom, u kojem se nalazi uputa za ljude, i poslao ga je sa istinitom vjerom, islamom, kako bi uzdigao tu vjeru i njene jasne dokaze i propise iznad svih drugih vjera, makar ne bilo po volji višebošcima.

O vi koji vjerujete i radite po Allahovom zakonu, doista mnogi rabini i monasi bespravno uzimaju imetak od naroda, kroz mito i druge radnje, i ljudima zabranjuju prihvatanje Allahove vjere. One koji gomilaju zlato i srebro, a ne daju obavezni zekat na to, "obraduj" žestokom i bolnom patnjom na Sudnjem danu.

Na Sudnjem danu će se ložiti vatra na blagu kojeg su bespravno skupljali, u Džehennemu, pa kada se užari - biće im stavljeno na čela, bokove i leđa, i bit će im rečeno: “Ovo je vaš imetak kojeg ste skupljali i niste udjeljivali ono što je obavezno. Iskusite posljedice vaših djela!”

Prema Allahovoj odredbi koju je zapisao u Levhi-mahfuzu tek što je stvorio nebesa i Zemlju, u godini ima tačno dvanaest mjeseci. Od toga je u četiri zabranjeno ratovanje, a to su: zul-ka'de, zul-hidždže, muharrem i redžeb. Taj spomenuti broj mjeseci, i svetost četiri mjeseca, predstavljaju dio ispravne vjere, pa nemojte sebi nepravdu činiti time što ćete u navedena četiri mjeseca ratovati, skrnaveći ih. I borite se (u ostalim mjesecima) protiv svih višebožaca kao što se oni bore protiv svih vas, i znajte da je Allah pomaže i daje pobjedu onima koji se čuvaju od onoga što će ih udaljiti od Njega, pa čine ono što je naredio i klone se onoga što je zabranio, i On ih učvršćuje na pravom put, a onaj uz koga je Allah - niko ga ne može pobijediti.

Proizvoljno pomjeranje svetosti s onog mjeseca kojeg je Allah učinio svetim i činjenje svetim mjeseca kojeg Allah nije učinio svetim povećava nevjerovanje kod višebožaca, jer su prvo učinili nevjerstvo u Allaha, a zatim u Njegov zakon po pitanju svetih mjeseci. Šejtan tako nevjernike u zabludu odvodi, pa jedne godine dozvoljavaju borbu u mjesecu u kojem je to zabranjeno, zabranjujući je u mjesecu u kojem to nije zabranjeno, a druge godine ponovo taj mjesec čiju su svetost prekršili, čine svetim uklanjajući svetost sa onog mjeseca kojeg su privremeno učinili svetim, a sve to kako bi na kraju bio isti broj svetih mjeseci, makar nekada ne bili to baš oni mjeseci koje je Allah učinio svetim. Time krše Allahov zakon. Šejtan im je uljepšao loša djela, pa su ih činili, u šta spada i navedeni ružni običaj, a Allah neće uputiti na pravi put one koji ustrajavaju na nevjerstvu.

O vi koji vjerujete u Allaha i Njegovog Poslanika, i radite po onome što vam je Allah propisao, zašto kada ste bili pozvani u borbu na Allahovu putu protiv vašeg neprijatelja - oklijevate i težite ka ostanku u svojim kućama? Zar preferirate prolazna uživanja nad vječnim blagodatima koje je Allah pripremio za one koji se bore na Njegovom putu!? Ovaj je život kratak, bijedan i ništavan u odnosu na Ahiret, pa kako da razuman čovjek da prednost nečemu prolaznom nad nečim vječnim i nečem ništavnom nad nečim veličanstvenim?

O vjernici, ne budete li se borili na Allahovu putu protiv vaših neprijatelja, On će vas kazniti poniženjem, porazima, tegobama i raznim iskušenjima, a potom će vas zamijeniti Svojim iskrenim robovima koji će se boriti na Njegovu putu bez oklijevanja. Vi ne možete nimalo nauditi Silnom Allahu kršenjem Njegove naredbe, budući da je On neovisan o bilo kome, dok ste vi ovisni o Njemu. Allah sve može, u šta spada i to da pomogne Svoju vjeru i Svog Vjerovjesnika bez vas.

Ako vi ne htjednete pomoći Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, i ne budete se odazvali njegovom pozivu u borbu na Allahovom putu, pa Allah ga je pomogao i bez vas, onda kad su njega i Ebu Bekra nevjernici protjerali iz Meke, same, pa kada su bili sami u pećini, krijući se od nevjernika koji su ih tražili. Tada, kada se Ebu Bekr pobojao da će višebošci doći do Poslanika, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu se obratio: “Ne brini se, Allah je s nama Svojim pomaganjem!” Tada je Allah spustio smirenost i sigurnost u Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, srce, i spustio je vojske koje vi ne vidite - a to su meleki - kako bi ga pomogli. Tada je Svevišnji Allah učinio da riječ nevjernika bude donja, a da Allahova riječ bude gornja. Tada je uzdigao islam, a Allah je silan i apsolutni vladar svega, mudar je u onom što čini, određuje i propisuje.

Polazite u borbu na Allahovu putu, o vjernici, bilo vam lahko ili teško, bili mladi ili stari, i trošite svoje imetke na tom putu i žrtvujte svoje živote. Borba na Allahovom putu, imecima i životima, korisnija vam je i na dunjaluku i na Ahiretu, od sjedenja i vezanosti za te imetke i živote. Ako to znate onda težite onome što je bolje.

Kad je posrijedi borba, da se, o Vjerovjesniče, radi o materijalnoj koristi do koje je lahko doći, bez umora i poteškoće, pošli bi s tobom i munafici, oni koji inače izostaju. Međutim, njima, dvoličnjacima, učinila se ta razdaljina koju moraju prevaliti do neprijatelja veoma velikom pa su ostali kod kuće. A kad se vratiš u Medinu, oni će se pojaviti i zaklinjat će ti se Allahom: “Da smo ikako mogli, pošli bismo s vama u boj!” Oni se ovim lažnim zakletvama izlažu najžešćoj kazni, Allah zna da su njihove zakletve i isprike lažne i ništavne.

Allah ti je, Poslaniče, oprostio tvoju odluku da im dozvoliš da ostanu u Medini i ne idu u pohod na Tebuk. Iako si trebao sačekati dok se ne uvjeriš ko je od njih iskren a ko laže, ti si požurio i prihvatio njihove isprike.

Ljudi koji iskreno vjeruju u Allaha i u Sudnji dan neće od tebe tražiti dopuštenje da ne učestvuju u borbi imecima i životima. Naprotiv, njihov je običaj da ti se odmah odazovu kada ih pozoveš, i da se bore imecima i životima svojim. Allah zna bogobojazne, koji ne traže dozvolu za izostajanje iz borbe osim kada imaju opravdan razlog koji ih sprečava da s vama idu.

Dozvolu za izostanak iz borbe na Allahovom putu tražit će samo munafici, koji ne vjeruju u Allaha i u Sudnji dan. Njihova srca sumnjaju u Allahovu vjeru, i oni tumaraju tminama sumnji i zbunjenosti, nikako da ka istini budu upućeni.

Da su dvoličnjaci uistinu željeli poći s tobom u borbu na Allahovom putu, kako tvrde, pripremili bi se onako kako to dolikuje ratnicima. Međutim, Allah nije želio da oni pođu u borbu s tobom, pa im je taj izlazak predstavio teškim.

Dobro je da ovi licemjeri ne pođu sa vama u borbu, jer da su pošli samo bi nered među vama unijeli, odvraćajući vas od borbe i ubacujući sumnje među vojnicima. Težili bi rasturanju vojske, a među vama ima onih koji vjeruju njihovim lažima, pa bi povjerovali i u te nove laži i širili bi ih. Nakon toga bi došlo do razilaženja među vama, a Allah zna munafike koji ubacuju sumnje među vjernike.

Dvoličnjaci su i prije pohoda na Tebuk sijali smutnju, prepadali vjernike i izazivali nered i raskol, varali su i pokušali obmanjivati Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, sve dok Svevišnji Allah nije pomogao islam i Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a riječ Svoju uzdigao i vojsku Svoju podržao. A njima, dvoličnjacima, nije bilo po volji to što je Allah, džellešanuhu, pomogao i uzvisio islam, jer su htjeli da zabluda pobijedi istinu.

Neki dvoličnjaci izmišljaju opravdanja: “Vjerovjesniče, dozvoli mi da ne pođem u borbu s vama! Ne razriješiš li me i pođem li u borbu, zaradit ću grijeh zbog iskušenja bizantijskim ženama kada ih vidim!” Oni su, ne opažajući, ovim postupkom upali u najveću smutnju – smutnju licemjerstva i smutnju izostajanja iz borbe. Džehennem će na Sudnjem danu okruživati nevjernike i niko mu neće umaći.

Ako ti se, Vjerovjesniče, dogodi nešto lijepo, ako pobijediš ili stekneš ratni plijen, dvoličnjaci se odmah rastuže, a akoli te pogodi neka nedaća ili ako doživiš poraz, oni kažu: "Bili smo oprezni i sačuvali se neodlaženjem u borbu u koju su otišli vjernici, pa su pobijeni i zarobljeni." Zatim odlaze sretni svojim porodicama jer su se spasili.

Reci, Poslaniče ovim licemjerima: “Sve što nam se događa biva Allahovom voljom i Njegovim određenjem. Gospodar upravlja nama u svim stanjima, i u blagostanju i u poteškoći, On je naše utočište i na Njega se oslanjamo u svemu što radimo." Vjernici svoju sudbinu Allahu Jedinom prepuštaju, On im je dovoljan i divan Zaštitnik.

Allahov Poslaniče, reci dvoličnjacima: “Očekujete li vi u pogledu nas bilo šta drugo osim dva veličanstvena završetka: pobjedu i ponos na dunjaluku, ili šehadet i najveću nagradu na Ahiretu? Što se nas tiče, mi očekujemo da Allah na vas spusti kakvu kaznu s neba, ili da vas kazni našim rukama, ako nam dozvoli borbu protiv vas. Eto, vi čekajte šta će biti s nama, a i mi ćemo čekati šta će dogoditi vama.”

Reci dvoličnjacima: “Allah neće prihvatiti vašu milostinju, davali je milom ili silom, zato što ste Mu nepokorni i što ste nevjernici."

Njihova milostinja ne može biti primljena zbog tri stvari: 1 - jer oni ne vjeruju u Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; 2 - kad klanjaju namaz, klanjaju ga nemarno, tromo i radi toga da ih ljudi vide; 3 - kad nešto udjeljuju, oni to nevoljno čine, jer se ne nadaju nagradi ni za svoj namaz ni za svoje udjeljivanje.

Nemoj se diviti njihovim bogatstvima i njihovoj djeci! Allah želi da im to bude uzrok nesreće, brige i tuge na dunjaluku, time što se muče da sve to steknu, a zatim pate kada nesreće zadese njihov imetak i njihovu djecu. Tako će patiti sve dok im Allah ne uzme duše dok su nevjernici, nakon čega će vječno patiti u najnižem katu Džehennema.

Dvoličnjaci vam se zaklinju da su uz vas, o vjernici, i da vam pomažu u ratu, ali oni samo lažu. Oni vam govore da vas vole, a u srcima osjećaju mržnju i neprijateljstvo spram vas; to čine iz velikog straha kako im se ne bi desilo kao i višebošcima i zbog toga oni samo ispoljavaju da su muslimani.

Kad bi dvoličnjaci našli kakvu utvrdu, pećinu ili podzemnu odaju, pohitali bi da se sakriju u nju, iz straha i uznemirenosti.

Neki ti dvoličnjaci, Poslaniče milosti, prigovaraju zbog raspodjele zekata i optužuju te da si nepravedan u tome, onda kada oni ne dobiju ono što bi željeli. Ako njima daš onoliko koliko žele, zadovoljni su tobom i hvale te. Međutim, akoli ne dobiju koliko žele, rasrde se na tebe i prigovaraju ti.

Kad bi ovi dvoličnjaci, koji ti pripisuju mahane u podjeli zekata, bili zahvalni na ratnom plijenu koji im Allah, džellešanuhu, daje posredstvom Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i kada bi rekli: “Allah nam je dovoljan, On će nam dati šta On hoće, iz Svog obilja, i mi samo od Njega tražimo.", bilo bi im bolje od pripisivanja mahana tebi.

Osam je kategorija ljudi koje polažu pravo na zekat, i to su: 1 - el-fukara' - siromasi, a to su oni koji imaju malo imetka kojeg zarađuju preko zanata ili službe, ali im to nije dovoljno za osnovne potrebe; 2 - miskini - nevoljnici, a to su oni koji skoro ništa nemaju i koji se ne skrivaju od ljudi, već ljudi vide njihovo stanje; 3 - sakupljači zekata koje šalje vladar; 4 - nevjernici koje treba pridobiti za islam ili muslimani slaboga imana kako bi im ojačao iman, ili za one čijeg se zla treba sačuvati; 5 - robovi koje treba osloboditi; 6 - prezaduženi, koji su upali u dug iz opravdanog razloga ukoliko na drugi način ne mogu naći imetak da vrate dug; 7 - borci na Allahovu putu i 8 - putnici kojima je nestalo sredstava za putovanje. Ograničavanje zekata na ove vrste ljudi je Božija odredba, a On najbolje zna u čemu je dobrobit i potreba ljudi i mudro uređuje sve stvari.

Neki od onih munafika svojim jezicima uznemiravaju Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i govore da on sluša svakog i vjeruje svakome, jer su vidjeli njegovo strpljenje sa ljudima, i govore kako on ne razlikuje istinu od zablude. Reci im, o Poslaniče: "Poslanik sluša samo ono što je dobro, vjeruje u Allaha i vjeruje u ono čime ga obavještavaju iskreni vjernici, i milostiv je prema njima. Njegovo poslanstvo je milost prema vjernicima, a svako ko ga na bilo koji način uznemirava - dočekat će bolnu kaznu.

Dvoličnjaci vam se zaklinju Allahom, o vjernici, da oni ne govore ono što uznemirava Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, samo zato da bi stekli vaše zadovoljstvo, a preče je da žude za Allahovim i Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, zadovoljstvom, kroz iskreno vjerovanje i činjenje dobrih djela, ako su istinski vjernici.

Zar dvoličnjaci ne znaju da ovim svojim postupcima imaju neprijateljski odnos prema Allahu i Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, i da će onaj ko se neprijateljski odnosi prema Allahu i Poslaniku skončati u džehennemskoj vatri na Sudnjem danu, i da će u njoj zauvijek ostati? To je veliko poniženje i strašno stradanje.

Dvoličnjaci strahuju da se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, ne objavi sura koja će njemu i vjernicima otkriti nevjerovanje koje kriju u svojim srcima. Upozori ih, Poslaniče i reci: “Ismijavajte se, o licemjeri, koliko hoćete i napadajte vjeru, ali će Svevišnji Allah otkriti i iznijeti na vidjelo ono što vi krijete i čijeg se razotkrivanja bojite, time što će o tome objaviti suru ili će na drugi način obavijestiti Svog Poslanika!”

Ako ih upitaš zašto su se ismijavali s tobom, Kur’anom i islamom za vrijeme pohoda na Tebuk, oni će odgovoriti da su se samo zabavljali i traćili vrijeme. Kaži im: “Zar se ismijavate s Uzvišenim Allahom, mudrim Kur’anom i plemenitim Poslanikom?”

“Ne pravdajte se lažnim opravdanjima, ispoljili ste nevjerstvo svojim ismijavanjem nakon što ste ga skrivali! Ako oprostimo nekima od vas koji se vrate u islam i iskreno pokaju za djela koja su činili, On će kazniti one koji ustraju u nevjerovanju i sakriju licemjerstvo te se ne pokaju za zlodjela.

Licemjeri i licemjerke su jedinstveni u licemjerstvu, i oni su nasuprot vjernika. Pozivaju u činjenje zla, a odvraćaju od dobra, te škrtare kad je u pitanju udjeljivanje na Allahovom putu. Zanemarili su pokornost Allahu pa ih je Svemilosni Allah prepustio samima sebi i nije im dao uputu. Doista su munafici napustili pokornost Allahu i put istine, i otišli putem zablude.

Sveznajući Allah obećava licemjerima i licemjerkama i nevjernicima koji se ne pokaju da će skončati u Džehennemu, gdje će vječno boraviti. To će im biti dovoljna kazna. Allah ih je lišio Svoje milosti i pripada im vječna patnja.