Al-Baqarah 2:141–201

To je umet koji je bio prije vas, dobili su ono što su zaslužili, shodno djelima koja su radili, a i vama pripada ono što ste stekli. Nećete biti pitani o onome što su oni radili, niti će oni biti pitani o vašim djelima, i niko neće za tuđe grijehe odgovarati, niti će mu tuđa djela koristiti. Svako će dobiti ono što je u skladu sa djelima koja je on radio.

Reći će lahkomislene neznalice među jevrejima i munaficima: "Šta je ove muslimane odvratilo od okretana prema kibli u Jerusalimu, prema kojoj su se ranije okretali?" Reci im, o Vjerovjesniče: "Samo Allahu pripadaju i istok i zapad i svi ostali pravci, On usmjerava koga On hoće od Svojih robova u kojem On hoće pravcu. On, Uzvišeni, upućuje koga On hoće na Pravi put, na kojem nema krivina."

Kao što smo vam odredili kiblu kojom smo zadovoljni da vam bude kibla, učinili smo vas najboljim umetom, središnjim među svim umetima: u vjerovanju, obredoslovlju i međuljudskim odnosima. To smo učinili da biste na Sudnjem danu bili svjedoci Allahovim poslanicima da su dostavili ono što im je naređeno da dostave svojim umetima, i da bi poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio svjedok nad vama u tome da vam je dostavio ono sa čim vam je poslan. Mi smo vam promijenili kiblu koja je bila u Jerusalimu samo da bismo ukazali na one koji su zadovoljni Allahovim zakonom i koji su mu pokorni, pa slijede Poslanika, i na one koji će otpasti od vjere i slijediti prohtjeve, pa se ne pokorava Allahovom zakonu. Uzvišeni Allah propisuje Svoje zakone iz apsolutne mudrosti, i Allah neće zanemariti vaše vjerovanje u Njega, u koje spada i vaše obavljanje namaza prije promjene kible. Doista je Allah milosrdan i samilostan prema ljudima, i ne otežava im, niti zapostavlja nagradu za njihova djela.

O Vjerovjesniče, vidjeli Smo kako gledaš prema nebesima očekujući da se spusti Objava u vezi kible i njene promjene ka pravcu kojeg voliš, i Mi ćemo te usmjeriti ka kibli koju voliš i kojom si zadovoljan. To je Allahov Sveti hram, umjesto Jerusalima koji je trenutno kibla. Upravi lice svoje ka Allahovom Svetom hramu u Meki časnoj! O vjernici, gdje god se nalazili upravite lica svoja u pravcu Svetog hrama tokom obavljanja namaza, a jevreji i kršćani kojima je data Knjiga dobro znaju da je promjena kible istina objavljena od njihovog Stvoritelja i Upravitelja, jer se to nalazi u njihovoj svetoj Knjizi. Allah nije nemaran prema onome što rade ovi koji se okreću od istine, već će ih On, Uzvišeni, kazniti za to.

Tako mi Allaha, Vjerovjesniče, ako bi ti jevrejima i kršćanima, kojima je data Knjiga, donio sve dokaze i argumente da je promjena kible istina, oni se ne bi okrenuli ka tvojoj kibli, iz inata prema istini sa kojom si došao, i oholo odbijajući da je slijede. Ti se nećeš okretati prema njihovoj kibli nakon što te je Allah okrenuo od nje, niti će se jedni od njih okretati prema kibli drugih među njima, jer svaka skupina od njih smatra nevjernicima onu drugu skupinu. Ako bi ti slijedio njihove prohtjeve po pitanju kible ili po pitanju nekog drugog propisa, nakon ispravnog znanja koje ti je došlo i u koje nema sumnje, doista bi bio od nepravednika, zbog ostavljanja upute. Međutim, Uzvišeni Allah je sačuvao Poslanika od toga, i ovo Allahovo upozorenje upućeno je njegovom umetu nakon njega.

Oni kojima smo dali Knjigu, učenjaci među jevrejima i kršćanima, znaju da je promjena kible znak vjerovjesništva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je spomenut u njihovoj svetoj knjizi, kao što poznaju svoju djecu i razlikuju ih od druge djece. Međutim, uprkos tome, skupina njih skriva istinu sa kojom je došao Muhammed, iz zavisti, iako znaju istinu.

Ovo je istina od tvog Gospodara, pa nemoj biti od onih koji sumnjaju u nju, o Poslaniče.

Svaki umet ima neki pravac ka kojem se okreće, fizički ili apstraktni. U to spada i razilaženje umeta oko kible i propisa. Neće im štetiti razlika u pravcima, ako je to Allah propisao, pa se vi, o vjernici, natječite u činjenju dobrih djela koja su vam naređena, a Allah će vas sakupiti na Sudnjem danu, ma gdje da ste ukopani, da bi vas obračunao za vaša djela. Doista Allah sve može, Njemu nije nemoguće da vas sve okupi i obračuna.

Iz svakog mjesta iz kojeg izađeš i gdje god da se nalaziš, o Vjerovjesniče, ti i tvoji sljedbenici, a budete htjeli obaviti namaz – okrenite se u pravcu Svetog hrama, jer je to istina koja ti je objavljena od Gospodara tvog. Allah nije nemaran prema onome što vi radite, On sve vidi i sve vas će obračunati za djela koja činite.

Iz kojeg god mjesta izađeš, o Vjerovjesniče, i budeš želio obaviti namaz, okreni se u pravcu Svetog hrama. I gdje god se nalazili, o vjernici, okrenite lica u tom pravcu kada budete htjeli namaz obaviti, da vam ljudi ne bi imali šta argumentovano prigovoriti, izuzev onih između njih koji nepravdu čine, a koji će ostati u svom prkosu i koji će vam prigovarati najslabijim argumentima. Nemojte ih se bojati, već se bojte svog Gospodara time što ćete primjenjivati Njegove naredbe i kloniti se onoga što je On zabranio. Allah je, uistinu, propisao okretanje prema Kabi da bi Svoju blagodat prema vama upotpunio time što će vas odlikovati nad ostalim narodima, i da bi vas uputio ka najčasnijoj kibli za ljude.

Kao što smo vam i drugu blagodat dali time što smo vam jednog od vas kao poslanika poslali, koji vam Naše ajete uči, i koji vas čisti naređivanjem vrlina i dobrih djela, i zabranjivanjem razvrata i loših djela, i koji će vas podučiti Kur'anu i sunnetu, koji će vas podučiti stvarima vezanim za vjeru i dunjaluk koje niste znali.

Pa, sjećajte se vi Mene srcima i djelima, a Ja ću se vas sjetiti time što ću vas pohvaliti i što ću vas sačuvati. Nagrada za neko djelo podudara se s onim zbog čega je zaslužena. Budite Mi zahvalni na blagodatima koja sam vam dao, i nemojte ih nijekati niti u haramu koristiti pa da Mi time nezahvalni budete.

O vi koji vjerujete, potpomognite se strpljenjem i namazom na pokornost Meni i predanost Mojoj naredbi. Doista je Allah sa strpljivima, upućuje ih i pomaže im.

O vjernici, nemojte govoriti o onima koji su u borbi na Allahovom putu poginuli da su mrtvi kao što su drugi mrtvi! Oni su živi kod svog Gospodara, ali vi ne možete dokučiti njihov život. To je poseban život koji ne može spoznati niko na dunjaluku osim putem Objave.

Mi ćemo vas sigurno iskušati raznim vrstama nedaća, malo strahom od neprijatelja, malo glađu zbog nedostatka hrane, nedostatkom imetka zbog njegovog nestanka ili težine dolaska do njega, smrću zbog bolesti ili borbe na Allahovom putu, krnjavošću plodova koje zemlja rađa, a ti, o Vjerovjesniče, obraduj one koji se strpe na tim nedaćama; obraduj ih da će im Allah dati ono što će ih usrećiti i na dunjaluku i na ahiretu.

Oni koje pogodi jedna od tih nedaća i zadovoljni Allahovim kaderom, predani Njemu, kažu: "Mi smo, doista, u Allahovom posjedu, radi sa nama ono što On hoće, i Njemu ćemo se, sigurno, vratiti na Sudnjem danu. On nas je stvorio i razne blagodati nam dao, i kod Njega je naš konačni povratak."

Oni koji posjeduju navedena svojstva bit će pohvaljeni od Allaha u najuzvišenijem društvu meleka, i na njih će se spustit Allahova milost. Oni su istinski upućeni na Pravi put.

Zaista su dva brda poznata kao Safa i Merva, u blizini Kabe, dva obredna vidljiva mjesta, i ko se uputi ka Kabi radi hodočašća, hadža ili umre, takav nema grijeha da obavi sa'j između Safe i Merve. Ovdje se negira grijeh takvima da bi se smirilo srce onih muslimana koji su osjećali neugodnost da obave sa'j između njih jer su mislili da je to ostatak paganskih obreda. Dakle, Uzvišeni Allah objasnio je da to spada u propisane obrede hadža. A ko bude obavio dobrovoljna dobra djela, iskreno želeći da se Allahu približi, Allah će mu biti zahvalan tako što će mu prihvatiti to djelo i nagraditi ga za njega. On zna dobročinitelje koji zaslužuju nagradu.

Jevreji i kršćani koji skrivaju dokaze koje Smo Mi objavili, a koji ukazuju na istinitost Vjerovjesnika i onoga sa čim je došao, nakon što smo te dokaze objavili u njihovim svetim knjigama, bit će udaljeni od Allahove milosti, i protiv njih će doviti meleki, vjerovjesnici i svi ljudi, moleći Allaha da takve udalji od Njegove milosti.

Osim onih koji se Allahu povrate, kajući se za skrivanje Njegovih jasnih dokaza, i koji se poprave čineći dobra djela, vanjska (vidljiva) i nutarnja (nevidljiva), i objasne istinu i uputu koju su skrivali – takvima ću prihvatiti povratak pokornosti Meni, i Ja sam Onaj Koji prašta onom robu koji se pokaje i Koji je milostiv prema njima.

Doista, onima koji ne vjeruju i koji kao nevjernici umru, prije nego se pokaju, slijedi Allahovo prokletstvo koje se ogleda u njihovom udaljavanju od Njegove milosti, i protiv njih će doviti meleki i svi ljudi, da ih Allah udalji od Njegove milosti.

Neprestano će ih pratiti ovo prokletstvo, njihova se patnja neće smanjivati ni jednog dana, niti će moći odložiti Sudnji dan.

Vaš istinski Bog, o ljudi, je jedinstven u Svom Biću i svojstvima, i niko mimo Njega ne zaslužuje da bude obožavan. On je Svemilosni, Koji posjeduje apsolutnu milost; On je Samilosni, Koji milost spušta na Svoje robove, koje je obasuo nebrojenim blagodatima.

Doista u stvaranju nebesa i Zemlje i raznovrsnih zadivljujućih stvorenja na njima, i u smjeni dana i noći, i u brodovima koji plove morskim vodama natovareni korisnim stvarima za ljude, poput hrane, odjeće, trgovačke robe i drugih stvari koje trebaju ljudima, i u vodi koju Allah spušta sa neba i njome oživljava zemlju čineći da iz nje niču raznovrsne biljke, i u mnogobrojnim živim stvorenjima koje je Allah rasprostranio po Zemlji, i u upravljanju vjetrovima iz jednog pravca ka drugom, i u pokornim oblacima između neba i zemlje – nalaze se jasni dokazi Allahove jednoće za one koji shvataju dokaze i razumiju argumente.

I pored tih jasnih ajeta, neki ljudi druge Allahu pridružuju, vole ih kao što Allaha vole, ali oni koji vjeruju više vole Allaha nego što mnogobošci vole svoja božanstva, jer oni, vjernici, Allahu ništa ne pridružuju, i vole Ga u stanju lagodnosti i u stanju iskušenja, dok mnogobošci vole svoja božanstva u stanju lagodnosti, a Allahu se mole kada ih kakva nedaća zadesi. Kada bi oni koji nepravdu čine time što Allahu druge pridružuju i time što loša djela čine vidjeli kakvo će im stanje biti na ahiretu dok budu posmatrali kaznu, znali bi da sva snaga pripada Allahu, i da On žestoko kažnjava nepokorne. Kada bi to vidjeli, ne bi Mu nikoga pridruživali.

To će biti onda kada se glavešine odreknu sljedbenika, slababašnih koji su ih slijedili, zbog strahota Sudnjeg dana koje će vidjeti, kada im se svi putevi spasa prekinu.

Slabašni i sljedbenici će govoriti: "Kamo sreće da se na dunjaluk vratimo pa da se naših glavešina odreknemo kao što su se oni nas odrekli." Kao što će im Allah pokazati žestoku kaznu na ahiretu, pokazat će im i rezultat njihovog slijeđenja tih glavešina koji je pusto kajanje i tuga, i oni nikada iz Vatre neće izaći.

O ljudi, jedite životinje, biljke koje niču iz zemlje i plodove s drveća, što ste na halal-način stekli i što je lijepo i korisno, a nemojte slijediti šejtanove stope kojima vas on pokušava postepeno odvesti u propast. Doista vam je on jasni neprijatelj, i razumnom čovjeku nije dozvoljeno da slijedi svog neprijatelja koji nastoji da mu našteti i da ga u zabludu odvede.

On vam naređuje zlo i grijehe i poziva vas da Allahu pripišete vjerovanje i vjerozakon koji nisu zasnovani na znanju od Allaha i Njegovih poslanika.

Kada se ovim nevjernicima kaže: "Slijedite uputu i svjetlo koje je Allah objavio", oni, inateći se, kažu: "Ne, slijedit ćemo vjerovanja i običaje na kojima smo zatekli očeve naše." Zar da slijede očeve i pretke njihove iako oni nisu znali za uputu i svjetlost? Iako nisu bili upućeni ka istini, kojom je Allah zadovoljan?

Oni koji ne vjeruju u svom su slijeđenju predaka poput stoke koju pastir vičući doziva, pa ona čuje njegov glas ali ne razumije njegove riječi. Oni su gluhi, pa ne čuju istinu na način da se njome okoriste, oni su nijemi jer njihovi jezici ne govore istinu, oni su slijepi jer ne vide istinu. Zato oni ne shvataju uputu kojoj ih vi pozivate.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijede Njegovog Poslanika, jedite lijepa jela kojima vas je Allah opskrbio i dozvoljenim vam ih učinio, i bude Allahu zahvalni, nutrinom i vanjštinom, vidljivim i nevidljivim dobrim djelima, na blagodatima kojima vas je opskrbio. Ako ste Mu zahvalni i ništa Mu ne pripisujete, vi ćete Mu se pokoravati i grijeha se kloniti.

Allah vam je zabranio da jedete ono što je umrlo, a nije zaklano onako kako to šerijat predviđa, i prolivenu krv, i svinjsko meso, i životinje pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime. Ukoliko čovjek bude prinuđen da jede nešto od zabranjenih stvari, a nije nepravedan prema sebi u smislu da jede bez potrebe, ili prelazi granicu nužde, takav nema grijeha niti kazne. Doista je Allah Onaj Koji puno prašta onima koji se pokaju, i milostiv je prema njima. U Njegovu milost spada i to što prelazi preko jedenja ovih zabranjenih stvari u slučaju nužde.

Doista oni koji skrivaju knjige koje je Allah objavio, i dokaze u njima koji ukazuju na istinu i na vjerovjesništvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao što to rade jevreji i kršćani, i koji tim skrivanjem imaju neki dunjalučki interes poput vlasti, ugleda ili imetka, takvi u suštini u svoje trbuhe ubacuju ono što će uzrokovati njihovu paznju u džehennemskoj vatri, i na Sudnjem danu Allah sa njima neće razgovarati prijatnim razgovorom, već će im reći ono što će ih rastužiti i uznemiriti, i neće ih očistiti i pohvaliti. Njima pripada bolna patnja.

To su oni koji su opisani skrivanjem znanja koje je potrebno ljudima, koji su uputu zamijenili za zabludu nakon što su sakrili to istinito znanje, koji su Allahov oprost zamijenili Allahovom kaznom. O kako su samo strpljivi na činjenju onoga što će uzrokovati njihov ulazak u Vatru, kao da se radi o nekom ko ne mari za tom patnjom jer je mnogo strpljiv na njoj.

Takva je kazna za skrivanje znanja i upute jer je Allah objavio Knjige sa istinom, što iziskuje da to bude objašnjeno, a ne da se skriva. A oni koji su se razišli oko Božijih knjiga, pa su u neke povjerovali, a neke sakrili daleko su od istine.

U dobro kojim je Allah zadovoljan ne spada puko usmjeravanje ka istoku ili zapadu i razilaženje oko toga, već je svako dobro u onome ko povjeruje u Allaha kao jednog boga, i povjeruje u Sudnji dan, i u sve meleke, i sve objavljene Knjige, i sve vjerovjesnike, bez nevjerstva u nešto od toga, i koji udjeljuje imetak svojoj rodbini, premda ga i sam voli i za njim teži, i jetimima, koji oca maloljetni izgubiše, i potrebnima, i strancu koji je otišao na put daleko od svoje porodice i domovine, i onima koje je potreba primorala da prose od ljudi, i udjeljuje za oslobađanje robova, i koji namaz obavlja potpuno, onako kako je Allah naredio, i koji daje obavezni zekat, i ko zavjete i obećanja ispunjava, i strpljiv je na neimaštini, teškom životu i bolesti, i ko ne bježi kada se bitka rasplamsa – takvi su iskreni prema Allahu u svom vjerovanju i djelima, i takvi su bogobojazni, koji primjenjuju ono što im je Allah naredio i klone se onoga što im je Allah zabranio.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, obavezno vam je kažnjavanje ubica koji ubijaju ljude namjerno i nepravedno, shodno njegovom zločinu. Slobodan se ubija zbog slobodnog, rob se ubija zbog roba, žena se ubija zbog žene. Ukoliko ubijeni oprosti prije nego ispusti dušu, ili oprosti njegov staratelj u zamjenu za krvarinu – koja predstavlja određenu količinu imetka koji ubica daje da bi bio pomilovan – takav treba potraživati krvarinu na lijep način, bez uznemiravanja i predbacivanja, a ubica je treba lijepo dati, bez odugovlačenja. To pomilovanje i to uzimanje krvarine predstavlja Allahovu olakšicu i milost ovom umetu, pa ko pređe granicu prema ubici nakon pomilovanja i prihvatanja krvarine, takvom je Allah bolnu patnju pripremio.

U odmazdi koju vam je Allah propisao život vam je, jer se njome sprečava bespravno prolijevanje krvi i međusobno nasilje. To razumiju ljudi koji razuma imaju i koji se Allaha boje pokoravajući se Njegovim zakonima.

Obavezani ste da, kada se na vama pokažu znakovi da vam se smrt približila, a imate puno imetka, da oporučite roditeljima i rođacima onoliko koliko je to šerijat odredio – u granicama trećine, i ovo je pritvrđena obaveza bogobojaznima. Ovaj propis je važio prije objavljivanja ajeta o propisima nasljedstva, a kada su ajeti nasljedstva objavljeni, pojasnili su ko nasljeđuje i koliko nasljeđuje.

Ko promijeni nečiju oporuku dodavši ili oduzevši ili spriječivši nešto, nakon što zna za tu oporuku – grijeh tog mijenjanja je na onome ko je promijenio (u dostavljanju i sprovođenju), a ne na onome ko je oporučio. Doista Allah čuje ono što Njegovi robovi govore, zna ono što rade, i ništa od njihovih stanja Mu nije skriveno.

Ko bude znao da onaj ko ostavlja oporuku odstupa od istine i tom oporukom nekome čini nepravdu, pa ispravi ono što je pokvareno u toj oporuci time što posavjetuje oporučitelja, ili time što izmiri one koji se spore oko oporuke, takav nema grijeh već nagradu popravljanja stanja. Doista Allah puno prašta onome ko se pokaje i milostiv je prema njemu.

O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite Njegovog Poslanika, vaš Gospodar vam obaveznim čini post, kao što je njime obavezao narode prije vas, da biste se Allaha bojali time što između Njegove kazne i sebe pravite štit činjenjem dobrih djela, a među najvećim dobrim djelima je post.

Post koji vam je obavezan jest da postite određeni (mali) broj dana u godini. Ko od vas bude bolestan tako da mu je teško postiti, ili bude putnik, može da ne posti, a zatim nadoknaditi onoliko dana koliko nije postio. Onima koji mogu da poste obavezna je otkupnina za dane koje nisu postili, a to je nahraniti jednog siromaha za svaki neispošteni dan. Onaj ko nahrani više od jednog siromaha ili nahrani siromaha uz post, bolje mu je. Bolje vam je da postite nego da ne postite uz plaćanje otkupnine, ako znate koliko je post vrijedan. Ovaj propis je važio kada je tek propisan post, pa ko je htio da posti, postio je, a ko nije htio da posti, jeo je i nahranio bi siromaha za taj dan. Nakon toga je Allah učinio post obaveznim svim šerijatski punoljetnim osobama koje su u mogućnosti.

Mjesec ramazan je mjesec u kojem je otpočelo objavljivanje Kur'ana Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u Lejletul-kadru. Allah je Kur'an objavio kao uputu ljudima, i u njemu se nalaze jasni dokazi upute, njime se razdvaja istina od neistine, pa ko ne bude putnik kada nastupi ramazan, i ne bude bolestan, mora ga postiti. Ko bude bolestan tako da mu je teško da posti, ili je putnik, može postiti, a i ne mora. Ukoliko ne posti, obaveza mu je napostiti propuštene dane. Uzvišeni Allah Svojim propisima želi vam olakšati, a ne otežati, da određeni broj dana ispunite i da Allaha veličate nakon što se završi ramazan i na danu Bajrama, iz zahvalnosti što vas je uputio da postite ramazan i pomogao vam da ga upotpunite. To spada u zahvalnost Allahu na tome što vas je uputio u ovu vjeru kojom je zadovoljan.

O Vjerovjesniče, kada te Moji robovi upitaju o Mojoj blizini i Mojem uslišavanju njihovih molitvi, pa Ja sam, doista, blizu njih, znam njihova stanja, čujem njihove molitve. Nisu im potrebni posrednici, niti je potrebno da podižu svoje glasove. Ja se odazivam molitelju kada Me iskreno zamoli, pa neka se pokore naredbama Mojim, i neka budu postojani u svom vjerovanju, jer to im je najkorisnije sredstvo za uslišanje molitvi. Na taj način idu pravim putem u svim svojim poslovima, bilo da se tiču vjere ili dunjaluka.

U početku je bilo zabranjeno da čovjek, ukoliko zaspi tokom ramazanske noći i probudi se prije sabaha, jede ili ima odnos sa svojom suprugom. Zatim je Uzvišeni Allah dokinuo taj propis i dozvolio vjernicima da imaju odnos sa svojim ženama u ramazanskim noćima. Žene su zastor i uzrok čednosti muževima, i muškarci su zastor i uzrok čednosti svojim ženama: ne mogu jedni bez drugih. Allah je znao da ćete sami sebe varati čineći ono što je On zabranio, pa vam se smilovao, oprostio vam i olakšao vam. Sada vam je dozvoljeno da imate odnos sa svojim ženama i time želite steći potomstvo koje vam je Allah odredio. Jedite i pijte cijelu noć, dok jasno ne budete vidjeli pravu zoru, kada se bjelina zore odvoji od crnine noći, a zatim postite od pojave zore do zalaska Sunca. Nemojte imati odnos sa svojim ženama ukoliko ste u itikafu u džamijama, jer intimni odnos kvari itikaf. Ovi spomenuti propisi su Allahove granice između halala i harama, pa se Allahovim granicama nikako ne približavajte, jer ko se približi Allahovim granicama u opasnosti je da ih pređe i upadne u haram. Ovako jasnim pojašnjenjem propisa Allah ljudima objašnjava Svoje ajete da bi bili bogobojazni, čineći ono što je naredio i kloneći se onoga što je zabranio.

Nemojte jedni drugima uzimati imetak na nepropisan način, poput krađe, otimačine i prevare, i nemojte se služiti sudskim parnicama da biste, griješno, ljudima uzimali imetke, a znate da vam je Allah to zabranio. Činjenje grijeha uz znanje da je to grijeh je jedna od najružnijih stvari i iziskuje jednu od najvećih kazni.

Pitaju te, o Poslaniče, o formiranju mlađaka i njegovim promjenama, a ti im odgovori o mudrosti tih pojava: "Oni su ljudima oznake za vrijeme pomoću kojih znaju termine svojih ibadeta, poput mjeseci hadža, mjeseca posta, upotpunjenja godine od posjedovanja nisaba za zekat; i pomoću kojih znaju termine vezane za svoje međuljudske odnose, poput određivanja termina vraćanja dugova i isplate krvarina". I nije dobročinstvo u tome da sa stražnje strane u kuće ulazite kada zanijetite stupanje u obrede hadža ili umre, kao što ste mislili u džahilijetu (predislamskom periodu), već je istinsko dobročinstvo biti bogobojazan, vanjštinom i nutrinom. Da ulazite u kuće kroz njihova vrata lakše vam je, jer vas Allah nije zadužio nečim u čemu je stvarna poteškoća. Napravite štit između sebe i Allahove kazne time što ćete činiti dobra djela, kako biste postigli ono što želite i spasili se od onoga čega se plašite.

I borite se, želeći uzdizanje Allahove riječi, protiv onih nevjernika koji se bore protiv vas, ne bi li vas od Allahove vjere odvratili, ali nemojte prekoračivati Allahove granice, pa da ubijate djecu, žene i starce, ili da mrcvarite ubijene i tome slično. Doista Allah ne voli one koji prelaze Njegove granice u onome što je propisao i odredio.

Ubijajte ih gdje god ih nađete (jer su objavili rat islamu i muslimanima), i istjerajte ih iz mjesta iz kojih su oni vas istjerali – iz Meke. Smutnja koja je nastala usljed odvraćanja vjernika od njihove vjere i nastojanja da se vjernik preobrazi u nevjernika gora je nego ubistvo. Vi ih nemojte prvi napadati kod Svetog hrama, iz poštovanja prema njemu, sve dok oni vas prvi ne napadnu u njemu. Ako oni prvi počnu borbu u Svetom hramu, onda ih ubijajte. To njihovo ubijanje zbog toga što su učinili nasilje u Svetom hramu kazna je nevjernicima.

Pa ako se oni okane od borbe protiv vas i svog nevjerstva, vi ih ostavite na miru. Doista Allah puno prašta onome ko se pokaje i ne kažnjava ga za prethodne grijehe. On je milostiv prema takvima i ne požuruje sa kaznom.

Borite se protiv nevjernika sve dok ne nestane mnogoboštvo, nevjerstvo i odvraćanje ljudi od Allahovog puta, i dok Allahova vjera ne bude gornja. Ukoliko se okanu svog nevjerstva i odvraćanja od Allahovog puta, vi prestanite brobu protiv njih, jer nema neprijateljstva osim protiv onih koji zulum čine svojim nevjerovanjem i odvraćanjem od Allahovog puta.

Sveti mjesec u kojem vam je Allah omogućio da uđete na svetu teritoriju u Meki (Harem) i obavite umru sedme godine po Hidžri jest naknada za sveti mjesec u kojem su vas mnogobošci istjerali odatle šeste godine. I u Svetom gradu, i u svetim mjesecima i u svetim obredima (hadža i umre) važe propisi odmazde, pa ko učini nasilje u Haremu, ili u svetim mjesecima, ili dok je u obredima hadža ili umre – uzvratite mu istom mjerom, ali ne više od toga. Doista Allah ne voli one koji prekoračuju Njegove granice. Bojte se Allaha i ne prekoračujte ono što vam je dozvolio u navedenim mjestima, vremenima i obredima, i znajte da je Allah sa bogobojaznima, da ih upućuje i pomaže.

Udjeljujte imetak u pokornost Allahu, poput trošenja imetka za borbu na Allahovom putu, i za druga dobra djela, i nemojte sebe bacati u propast ostavljanjem borbe i udjeljivanja na Njegovom putu, ili činjenjem nečega što vas vodi u propast. Lijepo izvršavajte vaše ibadete, dobro činite u međuljudskim odnosima i lijepim se osobinama okitite jer Allah voli one koji su dobročinitelji u svim životnim aspektima. On će im veliku nagradu dati i na Pravi put uputiti.

Obavite hadž i umru potpuno, želeći time dostići stepen gledanja u Allahovo lice, pa ako vas nešto ili neko spriječi da ih upotpunite, poput bolesti i neprijatelja, vi zakoljite ono što vam je lahko: devu, kravu ili ovcu, kako biste na taj način istupili iz obreda. Nemojte brijati niti kratiti kosu dok kurban ne dođe do mjesta na kojem ga je dozvoljeno zaklati. Ukoliko ste spriječeni od ulaska na svetu teritoriju (Harem), onda zakoljite kurban tu gdje ste spriječeni; ako pak niste spriječeni, onda zakoljite kurban u Mekanskom haremu na dan Kurban-bajrama ili u danima tešrika, danima nakon prvog dana Kurban-bajrama. Ko od vas bude bolestan, ili ima u kosi nešto što ga uznemirava, poput vaški i drugih parazita, pa obrije glavu zbog toga, takav nema grijeha, ali će se iskupiti zbog toga tako što će postiti tri dana, ili nahraniti šest siromaha u Mekanskom haremu, ili zaklati ovcu i njeno meso podijeliti siromasima Mekanskog harema. Ukoliko niste u opasnosti, onaj ko obavi umru u mjesecima hadža, prije početka samog hadža, i potom izađe iz obreda, propisno se oslobađajući zabrana koje važe za onog ko je u obredima dok ne započne obrede hadža te godine, neka zakolje ono što mu je lahko, poput ovce, ili neka učestvuje u sedmini krave ili deve. Ukoliko nije u (materijalnoj) mogućnosti da to učini, mora postiti tri dana dok je na hadžu i sedam dana kada se vrati kući nakon hadža, što je ukupno deset dana. To je vrsta hadža zvana temettu', u kojoj je obavezan kurban za onog ko ima materijalnih mogućnosti, ili post za onog ko nema materijalnih mogućnosti za kurban. Sve to važi za onog ko ne živi u Mekanskom haremu ili u njegovoj blizini. I bojte se Allaha primjenjivanjem onoga što je propisao i poštovanjem Njegovih granica, i znajte da Allah žestoko kažnjava onoga ko se suprotstavlja Njegovoj naredbi.

Vrijeme hadžskim obreda je u određenim poznatim mjesecima, koji počinju sa ševvalom a završavaju se sa prvom trećinom zulhidžeta. Ko sebe obaveže da obavi hadž u ovim mjesecima i otpočne obrede, zabranjeno mu je da čini ono što vodi spolnom odnosu, a pojačava se i zabrana činjenja grijeha kao i kazna za njih, zbog svetosti vremena i mjesta. Također, zabranjeno mu je da se upušta u raspravu koja uzrokuje srdžbu i sporove. Svako dobro koje uradite – Allah zna za njega, i nagradit će vas za to. Pomozite se u obavljanju hadža opskrbljivanjem potrepština: hrane i pića, i znajte da je najveća pomoć u svim vašim poslovima – bogobojaznost. Zato, bojte se Allaha primjenom Njegovih naredbi i klonjenjem onoga što je zabranio, o vi koji zdrave pameti imate.

Nije vam grijeh da tražite halal opskrbu preko trgovine ili na drugi način dok ste na hadžu. Kada krenete sa Arefata ka Muzdelifi, nakon stajanja na njemu, devetog dana a desete noći zulhidžeta, spominjite Allaha govoreći: "Subhanallah – slavljen neka je Allah"; "La ilahe illallah –nema istinskog božanstva osim Allaha", i upućujući dovu na Muzdelifi. Spominjite Allaha jer vas je On uputio da spoznate Njegovu vjeru i obrede hadža, nakon što ste nemarni bili prema Njegovom zakonu.

Zatim krenite sa Arefata kao što to rade oni koji se ugledaju na Ibrahima, alejhis-selam, a ne kao pagani koji ne stoje na Arefatu. I tražite oprost od Allaha za svoje propuste u obavljanju onoga što vam je propisano, jer doista Allah puno prašta robovima koji se pokaju i milostiv je prema njima.

Kada završite hadžske obrede, puno spominjite Allaha i hvalite Ga, kao što ste spominjali vaše pretke i hvalili se njima, pa i više od toga, jer svaka blagodat u kojoj uživate dolazi od Njega, Uzvišenog. Ljudi su različiti, neki su nevjernici i mnogobošci, vjeruju samo u ovaj, dunjalučki, život i od Allaha traže samo dunjalučke ukrase i blagodati poput zdravlja, imetka i djece, i takvi na ahiretu neće imati nikakvog udjela u blagodatima koje je Allah pripremio za Svoje robove vjernike, jer nevjernici su potpuno posvećeni dunjaluku i okrenuti od ahireta.

Druga kategorija ljudi jesu vjernici u Allaha i ahiret, i oni od Allaha traže dobro i na dunjaluku i činjenje dobrih djela na njemu, i traže džennet i spas od Vatre na ahiretu.